O gradu i njegovom pjesniku, sto pedeset godina kasnije
On the Town and His Poet, Hundred and Fifty Years Later

Summary/Abstract: Kada je prije nekoliko godina moja prijateljica na grob Šantićev cveće odnela, nije plakala kao sve žene već mi je poslala fotografiju oštećene nadgrobne ploče. Ta oštećena ploča s izblijedjelim slovima pjesnikovog imena, koja se može tretirati kao svjedok vremena (usp. Nora 2006: 28), nagnala me da se zapitam da li se Šantić i njegov grad, kao već pomalo zaboravljena “mjesta” pamćenja kulture, mogu ponovno aktualizirati za Mostar koji njegov današnji Pjesnik opisuje kao grad utemeljen na podjeli i sukobu u kojem se “pripadnost drugom i drugačijem ne prašta nikome, čak ni Aleksi Šantiću”(usp. Nezirović 2017).U radu naslovljenom “grad između pamćenja i zaborava”, Tatjana ileš i Helena Sablić‑Tomić objašnjavaju da sjećanje i zaborav djeluju kao “mehanizmi utemeljivanja kulture, a pohranjivanje te kulture u materijalno, najčešće tekst, odnosno knjigu, strategija je njezina preživljavanja” (2011: 306). oslanajući se na koncept književne mnemotehnike i kulturalnog iskustva Renate Lachmann (2002), Ileš i Sablić‑Tomić naglašavaju da se u kulturi procesi zaborava uspostavljaju isključivo kao “strategije i načini poništavanja / istrebljivanja znakova koji bi trebali prouzročiti kulturalni zaborav”. No, usprkos strategijama poništavanja, znakovi se mogu “vratiti u značenjski proces i iznova učiniti prepoznatljivim u postojećoj kulturi”.

• Details
• Contents