Usvajanje Vukovog jezika i pravopisa u Bosni i Hercegovini (O sarajevskom književnom krugu i književnojezičkim procesima kod bosanskohercegovačkih Srba šezdesetih i sedamdesetih godina XIX stoljeća)
Adoption of the Vuk's Language and Orthography in Bosnia and Herzegovina (On the Sarajevo Literary Circle and Literary Languages Processes of the Bosnian Serbs of the Sixties and Seventies of the XIX Century)

Summary/Abstract: Šezdesetih godina XIX stoljeća Sarajevo se konstituiše glavnim kulturnim i književnim centrom za bosanskohercegovačke Srbe. Više je činilaca tome doprinijelo. Prvo. Od pedesetih godina XIX st. svjetovne škole postepeno na sebe preuzimaju gotovo sve oblike duhovnog života i djelovanja kod Srba, ostavljajući crkvi vjerski kult. Drugo. Mostarski književnici monasi polako su se gasili, a neki njihovi sunarodnjaci — iznikli iz toga monaškog, rommtičarsko-folklornog knjiiževnojezičkog miljea — okretali su se svjetovnim temama (prelazeći u Sarajevo i kao učitelji), dok su Krajišnici odlazili u egzil i svoja djela publikovali van domovine. Treće. Sarajevo je postalo centar koji (i organizacionim formama) širi političke i nacionalne ciljeve Ujedinjene omladine srpske. I četvrto, najvažnije, u Sarajevu se godine 1866. osniva štamparija, što otvara novu stranicu u razvoju književnojezičkog izraza u Bosni i Hercegovini. Osnivanjem štamparije, turska administracija pravi zaokret u prosvjetnoj, kulturnoj i jezičkoj politici, odupirući se uvoznim, književnojezičkim izrazima, kojima suprotstavlja vlastite novine i časopise, udžbenike namijenjene i srpskim školama (koje besplatno dijeli), kalendare, narodne pjesme i druge beletrističke i razne zakonodavne spise.

• Details
• Contents