Priča o lijepoj Fatmi
A story of beautiful Fatima

Summary/Abstract: Ubašču Ibrahimovu nije mogao ući baš svako. Ispred kuće u bosanskom adetu sagrađene, težačke kuće na podrum, u maju, rascvjeta se bašča puna raznolikog cvijeća. Cvjetanje se izmjenjuje do duboko u jesen, kad mrazovita jutra sprže svojim ledenim dahom posljednje pupove ruža. U bašču jasmina, jorgovana, zambaka, miloduha, limundžika, raznih ruža, šekerića, i da ne nabrajam sve posađeno bilje koje su Ibrahimove kćerke njegovale, ulazile su ptice pjevačice, pčele i bumbari, i samo oni gosti koje je Ibrahimova familija posebno cijenila. Bašča je mirisala mahalom do džamije, koja je bila udaljena stotinjak metara. Pa kad se tu dodaju kruške, šljive, jabuke i dunje u produžetku bašče, ima li šta ljepše ispred prekrasne bosanske kuće u bjelini krečnih zidova i zelenih pendžera iza kojih su cure pjevale sevdalinke dok su radile razne kućne poslove. Basamci u verandi su se žutjeli izribani i namirisani da si mogao na njima jesti sočne baklave kao sa sofre. U velikoj gostinskoj sobi bila je vješto izrezbarena vitrina, orijentalnog stila, u kojoj su bile poredane tevsije, tanjiri i džezvenjaci za kahvenisanje. Na zidu je bila omanja stalaža, na kojoj su bile vjerske knjige i musafi, a na drvenim rašljama u kutu sobe, također vješto izrezbarenim, bio je Kur‘an, prekriven heklanim malim pokrivačem. Drugi zid krasile su levhe, i u velikom okviru porodične fotografije rahmetlija i živih Ibrahimovih srodnika. Zidni ćilim je bio preko cijelog zida, a ispod krevet od tesanog hrasta, prekriven mirisnom perinom i dušecima. Na suprotnoj strani su bila šiljteta i vezeni tvrdi jastuci oko cijelog zida. Nasred sobe mangala, na kojoj se u bajramskim svečanostima na žaru krčkala kahva i dimila mirisna trava dok su hanume i didovi divanili i sevdisali poslije bajramskog ručka i dove. Čim dova završi, pa se stariji umaknu od sofre, sva djeca iz komšiluka i domaća čeljad sjedaju za takozvanu drugu sofru i dojedu ono što iza uglednika i hadžija ostane.

• Details
• Contents