Percepcija pozitivnih relacija sa roditeljima i zadovoljstvo životom u adolescenata
Perception of positive relationships with parents and life satisfaction in adolescents

Summary/Abstract: Prema Kuburić (2001), uloga roditelja u razvoju ličnosti djeteta nesumnjivo je primarna. Unutar porodice omogućeno je stvaranje osnovnog uzora za emocionalni život djeteta. U psihološkom smislu, članovi porodice su upućeni jedni na druge prije svega zato što je to mjesto primarnih emocionalnih razmjena (Acherman, 1966; prema Kuburić, 2001). U okviru porodice svaki član zadovoljava ili očekuje da će zadovoljiti niz svojih emocionalnih potreba. Ova emotivna davanja i primanja nisu uvijek ljubav i nježnost, već to mogu biti i mržnja i netrpeljivost i grubost. U porodici se pojedinac može osjećati prihvaćenim, ali i odbačenim i nesretnim i nesigurnim. Sve ove emotivne struje podliježu promjenama, kako u pogledu kvantiteta, tako i u pogledu kvaliteta (Kondić, 1980; prema Kuburić, 2001). Procesom raspodjele, zadovoljenja, ali i uskraćivanja potreba rukovode roditelji, a cjelokupna razmjena osjećaja između članova porodice oscilira oko ovog centralnog osjećaja ljubavi i mržnje (Ackerman, 1966; prema Kuburić, 2001). Emotivna klima ili uobičajeni stil komunikacije stvara odnose koji su u većoj ili manjoj mjeri pogodni za zdrav ili odstupajući psihički razvoj svakog člana porodične grupe.

• Details
• Contents