O pokaznoj poeziji (Zapis o Andrićevoj lirici)
About indicative poetry (Writings about Andrić'c lyric)

Summary/Abstract: Poetske tvorevisne našega doba imaju sve manje sličnosti s pjesništvom iz vremeina njegovih početaka. Tek sagledavanjem čitavog razvojnog puta poezije mogučno je pronaći njihove zajediničke osobitosti, a ako bi se napravio skok, pa se stavile jedna pored druge malarmeovska i homerovska pjesma, neupućeoi bi čitalac teško prdstao da obje te jezičke ppjave podvede pod zajednički nazivnik — poezija. Homerovska pjesma bila je i istorija, istina, religija, a pored svega toga li ono čime je jedino danas smatramo — poezija. U naše vrijeme, pak, poezija ne mora, a skoro i ne može, biti išta drugo. U poeziji nekih novijih pjesnika, od Malarmea pa naovamo, pjesma se tako često svodi na sebe samu, na svoju jezdčku stvamost, pa sve što se »događa« u pjesmi događa se u riječima izvan kojih skoro ništa i ne ostaje. Ako je svijet još i vidan u pjesmi, onda je to više svojim odsustvom i svojom razgrađenošću, i dalje, nekakvim srodstvom uspostavljanja pjesme spram uspostavljenosit svdjeta. Pa i ta bliskost uspostavljenosti svijeta upostavljenom redu pjesme ne potiče iz svjesinog podražavanja i ugledanja pjesme na svijet, već više iz jedne naporednosti koja se u ravni doživljavanja pjesme nužno uspostavlja, jer je svijet, makar i odbačen, neizbježni okvir pjesme, usllov i mogućnost pjesme.

• Details
• Contents