Nesvodljiva moć umjetnosti: između totalne politike i estetskoga poretka
Irreducible power of art: between total politics and aesthetic order

Summary/Abstract: U okružju sumračnoga Korinta još iz doba mitske Grčke prebiva temeljna riječ suvremenoga doba — teror. Zastrašivanje i prijetnja smrću članovima zajednice bezrazložnim činom žrtvovanja u ime nešeg što prethodi utemeljenju političke zajednice nije tek fenomen moderne povijesti od jakobinskoga terora Francuske revolucije. Već podrijetlo latinske riječi (terror, terroris, strava i ne- čuveni strah, jeza, užas) upućuju na nešto posve čudovišno i otuda uzvišeno u svojem zastrašujućem postojanju. Kralj Edip suočava se sa strahotnim terorom Sfinge. U Euripidovoj najmračnijoj tragediji Medeja smrtonosna ljubav dovodi do žrtvovanja djece uz samoubilački čin Medeje ili »žene u crnome«. Strahotna i čudovišna »priroda« terora jest u tome što mu je bestemeljnost slobode pretpostavka za bezrazložnost nasilja. A ono unosi razdor u temelj svijeta. Teror kao ni sloboda nema svoj temelj. Nije ni sredstvo niti svrha političkoga opstanka zajednice, a uvijek se (zlo)rabi u ime neke (ne)određene svrhe kao sredstvo.

• Details
• Contents