Matoš o srpskim pjesnicima
Matos on Serbian poets

Summary/Abstract: Među svim hrvatskim književnicima razdoblja moderne Matoš je najdulje živio u Beogradu (u dvama navratima, 1894−98. i 1904−08), najbolje je poznavao srpsku književnost i najviše pisao o Srbima i srpskoj književnosti. Usto, jedini je hrvatski književnik koji je svjesno podupirao i osnaživao hrvatsko–srpske književne veze u dvama smjerovima, uspostavivši odnose među dvjema kritičkim scenama te na razini osobnih poznanstava i promocije u dvjema sredinama. Matošev odnos prema srpskoj književnosti usporediv je s njegovim odnosom prema Srbima i Srbiji u cjelini, a dijeli se na tri segmenta: osobne odnose i prijateljevanje sa srpskim književnicima, odnos Matoša kritičara prema srpskoj književnoj kritici i tamošnjim kritičarima te odnos prema politici u Srbiji i uključenost u beogradski javni život. Kao i za cjelinu Matoševa kritičarskoga opusa, i njegove kritike iz srpske književnosti pripadaju dvjema fazama, za prvoga boravka u Beogradu te nakon odlaska u Ženevu i Pariz. Sustavno prateći srpsku produkciju u svim žanrovima i poetikama, pisao je recenzije pjesničkih zbirki te knjiga novela i romana, prigodne komentare o pojedinim autorima i nekrologe te pregledne eseje o književnokritičkim temama, u pravilu kao dio polemike ili odgovor na stajališta srpske kritike.

• Details
• Contents