Katehon ili o gubitku povijesti: Paradoksi i aporije političke teologije Carla Schmitta
Katehon or loss of history: paradoxes and aporias of Carl Schmitt's political theology

Summary/Abstract: Vrijeme prožimanja filozofije, politike i teologije čini se kao da je odavno minulo. U doba vladavine tehnoznanstvene tvorbe zbilje i umreženih »društava kontrole« mnogi vjeruju da pitanja o ljudskoj prirodi, zlu, strategiji osvajanja drugih teritorija, o onostranome životu i smislu povijesti ostaju iza nas poput zauvijek odigrane tragedije. Teško je i zamisliti da bi neka politika posthumanizma mogla postojati na osnovama ideje prirode i čovjeka bez mogućnosti njihove promjene u stanje stroja i neljudskoga. Fikcije o »zvjezdanim ratovima« nisu, pak, ništa drugo negoli sekularizirana distopija kozmičke budućnosti. Ona polazi od hobsovske antropologije homo homini lupus. Štoviše, ono mitsko i povijesno-političko stanje sukoba i borbe između vrsta/rodova na Zemlji tek se prenosi u međuzvjezdane prostore. Otrežnjujuće djeluje kad se intervali u povijesnome stvaranju idiličnih projekcija odnosa i saveza između ljudskih zajednica u cilju ovladavanja prirodom kao sredstvom osvajanja onoga čudovišno tuđega poput zvijeri i kaotične divljine opstanka usporede s nečim sličnim što se zbivalo prije nas. Kant je postulirao, primjerice, nužnost vječnoga mira. Uz vlada- vinu moralnoga Zakona kao pretpostavke razvitka ljudske vrste mir bi trebao pridonijeti usavršava- nju duhovnih sposobnosti poput filozofije, znanosti i umjetnosti. Prije no što će treći stalež otpočeti s revolucionarnim nasiljem u rušenju aristokratskoga poretka u Francuskoj krajem 18. stoljeća, vladalo je uvjerenje o plemenitosti »divljaka« izvan europske civilizacije. Ta slika o Drugome smatrala se ujedno slikom o »dobrome narodu«. Samo takav narod će rado podržati vladavinu feudalne aristokracije i njihove dekadentne svetkovine luksuza i narcizma. Urođena dobrota čovjeku je navodno prirođena. Bez obzira na društvene nejednakosti i političke razlike između klasa i staleža predmodernoga društva. Kada se ta pretpostavka srušila u krvi giljotiniranih glava kralja i kraljice u užasu nastajućega Termidora, Alexis de Tocqueville s pravom je zapisao da je to bilo razdoblje »spectacle ridicule et terrible«.

• Details
• Contents