Kako zazidati prazninu: Apokalipsa — melankolija — arhiv u djelu W. G. Sebalda
How to immure the void: Apocalypse - melancholy - archive in W.G. Sebald's work

Summary/Abstract: U tekstu W. G. Sebalda Austerlitz, hibridnoj formi refleksivne proze, eseja i putopisa, glavni problem svodi se na nemogućnost identiteta ekscentrične figure Jacquesa Austerlitza. Subjekt ne može odgovoriti na pitanje o tome »tko« jest i u čemu se prepoznaje njegova razlika spram Drugih bez mahnitoga traganja za svjedočanstvom arhiva. Sve mora biti katalogizirano i klasificirano. Samo ono što je uređeno i posloženo u sustav iracionalne racionalnosti dokumenta omogućuje govor o »Ja«. U djelu kasnoga Foucaulta o tehnologiji i hermeneutici sebstva pokazuje se zapravo da se povijest tog ključnoga pojma novovjekovnoga zapadnjačkoga mišljenja ne može izolirati od struktura moći/znanja. Subjekt se mora objektivirati. To se zbiva u onome što čini unutarnju strukturu modernosti uopće. Radi se, naravno, o kontroli nad prirodom »stvari«. U nju ulazi sama priroda kao objekt te strukture društva i kulture kao druga priroda čovjeka. Otuda se subjekt u doba moderne pojavljuje transcendentalno–empirijskim dvojnikom. Ali dvojnost se pronalazi u dispozitivu znanja o svijetu. Stroga kontrola prostora–vremena povijesti omogućuje tek pregled nad stanjem dokumenata. Nije, dakle, kontrola vezana samo uz »sadašnjost «. Štoviše, ona se proteže u »prošlost« i »budućnost«. U distopijskome modelu razmještenoga prostora, gdje umjesto linija progresa vladaju povratne sprege reverzibilnosti u mreži »kraja povijesti«, pitanje vremena postaje stoga temeljno ontologijsko–egzistencijalno pitanje.

• Details
• Contents