Футуризм и примитивизм
Futurism and primitivism

Summary/Abstract: Ruski se futurizam, kako je poznato, isprva javio pod nazivom "Hileja" ("Hylaea"). Prema knjizi Benedikta Lifšica polutoraglazyj strelec - jednom od rijetkih biografskih opisa toga pravca - naziv "futuristi" nametnuli su grupi "Hileja" neki novinari i kritičari, dok su sam naziv članovi grupe prihvatili sa stanovitim dvoumljenjem. Ta poezija koju su članovi - braća Burljuk, Majakovski, Lifšic i Hljebnikov - pisali u početku, teško da se podudarala s onim što se u evropskoj poeziji smatralo futurizmom. Zbog toga se obično govori da "Hileja" prije donosi nekakav "primitivizam" ili "neoprimitivizam". On je izražen u izboru tema (Hljebnikov), u imitiranju dječjeg govora (Guro, Hljebnikov), stila crkvenih pjesama ili luboka (Kručonih), u pojednostavljenju uveza knjiga (na primjer: korištenje tapeta), u narušavanju tipografskih normi (razlomljeni reci, narmjerne štamparske greške, "nemarna" interpunkcija). Da bi smo pravilno protumačili ovu pojavu u grupi "Hileja", moramo imati u vidu da je ona prije svega izraz opozicije karakteristične za sve avangardne tendencije, a to je opozicija izmedju "literature" i "antiliterature". Tu se napada kanonizirano shvaćanje literature i ukazuje na to da izvan okvira ovog shvaćanja postoji "literatura" i "umjetnost". Uz ovu opoziciju vezana je druga, ne manje važna, izmedju "autentičnog" i "patvorenog". Novi naraštaj shvaća tu automatizaciju pjesničkog jezika, karakterističnu za svaki kanonizirani pjesnički pravac, kao "patvorenje" iskonske snage poezije. Važan zadatak novog pravca sastoji se, prema tome, u obnovi one "autentičnosti" poezije koja se izgubila, i potpuno je razumljivo da je traže izvan okvira kanoniziranih normi i modela, u pojavama koje vladajuća estetika smatra "primitivnima". Ovdje se ponekad javlja pitanje gdje da se traži ta izgubljena "autentičnost" i "čistoća": u tradiciji vlastite književnosti, ili u drugim književnostima gdje već postoje novi modeli. Aktualizira se druga opozicija, takodjer tipična za avangardna kretanja, opozicija izmedju "narodnog" i "medjunarodnog" ("svoje" - "tudje") . Marinettijev posjet Moskvi 1914. pokazao je proturječnost koja je postojala unutar ruskih futurista u vezi s tim pitanjem. Sve do danas stručnjaci za ruski futurizam stalno obraćaju pažnju na pravac "primitivizma". Često čak nalaze da on kao da proturječi pojmu "futurizma". Očito je, medjutim, da je "primitivizam" integralan i važan dio avangardne estetike u Rusiji (kako u poeziji, tako i u slikarstvu) i čini jednu njezinu krajnost.

• Details
• Contents