Dugovi zemalja u tranziciji
Debts of transitional Countries

Summary/Abstract: The debtors’ crisis at the end of the 20th century is a hard reality facing the transitional countries. (And not only them.) However, to borrow or not to borrow, is a false dilemma. In the situation when in most transitional countries the local accumulation is insufficient for financing the economic development and completing the transitional process, the only alternative is borrowing. This is particularly unavoidable when the influx of foreign capital via direct investments is meagre. This is also true for the Republic of Croatia, in which the level of direct investments is, for the time being, very modest. That is why borrowing, particularly from foreign countries, calls for a high degree of caution, a well-thought out approach to borrowing, and the rational use of the loans. Dužnička kriza na kraju dvadesetog stoljeća gruba je realnost s kojom su suočene zemlje u tranziciji. I ne samo one. Ipak, zaduživati se ili ne, lažna je dvojba. U situaciji kad je u većini tranzicijskih zemalja domaća akumulacija nedostatna za financiranje gospodarskog razvoja i dovršetak procesa tranzicije, jedina moguća alternativa ostaje zaduživanje. Pogotovo je to neizbježno kad je dotok stranog kapitala kroz izravna ulaganja oskudan. Odnosi se to i na Republiku Hrvatsku, gdje je razina izravnih ulaganja zasad vrlo skromna. Zato je kod zaduživanja, osobito inozemnog, nezaobilazan visoki stupanj opreza, osmišljen pristup zaduživanju i racionalno korištenje uzetih zajmova.

• Details
• Contents