Kršćani u osmanskom pravu
Christians in the Ottoman law

Summary/Abstract: Do modernog doba Evropljani su svijet dijelili na kršćane i pagane, u koje su ubrajali i muslimane, a unutar kršćanskog svijeta na monarhije. U muslimanskom pogledu na svijet, osnovna podjela svijeta bila je ona na Darul-islam, islamske zemlje ili područje mira, i Darul-harb, neislamske zemlje ili ratno područje. Ovakva polarizacija svijeta u mentalitetu ovih dviju civilizacija ukazuje na snažan utjecaj religija (kršćanstva i islama) od kojih je svaka smatrala sebe isključivim posjednikom konačne Božije istine. Iz tog razloga pitanje postojanja, odnosno nepostojanja religijskog pluralizma unutar osmanske i zapadnoevropske znanstveno-tehničke civilizacije treba promatrati kroz prizmu međusobnoga odnosa kršćanstva i islama, ali i odnosa religijskih i državnih institucija. Osmanska civilizacija je religijskokulturni pluralizam naslijedila od arapsko-islamske civilizacije. U ovom kontekstu je važno napomenuti da su prije nego što je osmanski dvor u XIV. stoljeću počeo stjecati moć, ranije islamske države bile proširile državni suverenitet na teritorije sa kršćanskim stanovništvom na Bliskom Istoku, sjevernoj Africi, Pirinejskom poluotoku i većem broju mediteranskih otoka. U skladu sa kur’anskim ajetima koji kršćane i Jevreje tretiraju kao sljedbenike Knjige kojima islamska država mora garantirati zaštitu, osmanska država je omogućavala opstanak kršćanskih i jevrejskih zajednica na osvojenim teritorijima.

• Details
• Contents