Status racionalnog mišljenja i adorativnog dogmatizma u islamskom naučavanju
Status of rational thinking and adoring dogmatism in Islamic teachings

Summary/Abstract: Svekolikom univerzumu (svijetu postojanja) sa svim njegovim složenim i sofisticiranim elementima imanentan je egzaktan red odnosno skladna i harmonična zakonomjernost. Ništa na svijetu nije izuzeto od zakona uzročno-posljedičnog odnosa (načela kauzalnosti). Sve stvari i pojave, sve baš sve, imaju svoj smisao i svrhu. Među ostalim i skup božanskih propisa namijenjenih čovjeku ne može biti izuzet iz djelovanja toga zakona. Dakle, iza svakog propisa, svake obligacije kojom Bog obavezuje čovjeka, jamačno se krije stanoviti smisao – filozofija njegova postojanja. Uprkos tome, postoje i razmišljanja prema kojima su brojna islamska naučavanja isključivo dogmatskoga karaktera na način da se trebaju pobožno i pokorno (ta’abbuden) prihvatiti bez ikakva racionalnog propitivanja i traganja za njihovom razložnosti i smislom. Prema takvim razmišljanjima, racionalno i diskurzivno propitivanje vjerskih naučavanja i obligacija ne samo da je nepotrebno, već nerijetko i veoma štetno zbog svoga vrlo vjerovatnoga destruktivnog djelovanja na čovjekovo vjerovanje, odanost vjeri i slijeđenje naloga vjere. Ovdje smo se ukratko osvrnuli na ukupnost islamskih naučavanja, podijeljenih u spekulativno-doktrinarna, aksiološko-etička i ortopraktička naučavanja, propitujući pri tome u kojoj su mjeri svaka od ovih naučavanja isključivo dogmatskoga karaktera, a u kojoj su mjeri dostupna spekulativnom, diskurzivnom propitivanju i iznalaženju njihove racionalne razložnosti i argumentabilnosti. Vidjeli smo da – suprotno ponekad veoma uvriježenim stavovima o dogmatičnosti islamskoga vjerskog naučavanja – čak i u oblasti puke ortoprakse i kod naizgled “suhoparnih” šerijatskopravnih normi, a kamoli u domenima samih načela vjerovanja i aksiološko-etičkom korpusu islamskoga nauka, dominira njihova razložna, racionalna objašnjivost i argumentabilnost.

• Details
• Contents