Uvodnik
Editorial

Summary/Abstract: E tička poruka kur’anske objave izrazito je usmjerena u socijalnom pravcu. Islamska etika u najvećoj mjeri je socijalna etika. Socijalne vrijednosti utemeljene na Kur’anu i Sunnetu, imaju značenje samih religijskih vrijednosti. Socijalna etika sadržana je i u muslimanskom bogoslužju (ibadah), a ne samo u fikhskim disciplinama koje se bave međuljudskim odnosima. Osjećanje za socijalnu pravdu, briga za slabe, siromašne, bolesne, obespravljene, potlačene, produbljivanje solidarnosti među ljudima, jednom riječju dobročinstvo, čini istinski sadržaj bogobojaznosti (taqwa). O tome karakteristično i upečatljivo govori kur’anski ajet (49 :177) u kojem se kaže kako “Nije dobročinstvo u tome da Istoku ili Zapadu okrećete lica svoja, nego su dobročinitelji oni koji vjeruju u Allaha, i u Onaj Svijet, i u meleke, i u Knjigu, i u vjerovjesnika, i oni koji od imetka, premda im je srcu mio, daju rodbini, i siročadi, i ubogima, i putnicima, i prosjacima, i za oslobađanje iz ropstva, i oni koji namaz klanjaju, i zekat daju, i obaveze svoje, kad se njima obavežu, izvršavaju, i koji su strpljivi u siromaštvu, i bolesti, i za borbe junačke! Eto, takvi jamačno vjeruju i Takvi su bogobojazni.”

• Details
• Contents