Nekoliko primjedbi uz predmet povijesti
Some Remarks on the Subject of History

Summary/Abstract: U središte svog referata htio bih staviti okolnost, da u pogledu predmeta povijesti igraju bitnu ulogu refleksija, u Hegelovom jeziku posredovanje, i motivacija. Budući da predmnijevam da vam je Hegelov jezik relativno blizak, interpreti mt ću pri tome jedan jedini Hegelov stav. Taj stav glasi (Äisthetik, Glockner-Ausgabe, Bd. 12, S. 120): »Čovjek je životinja, ali čak ni u svojim životinjskim funkcijama on ne ostaje kao u nečemu po sebi poput životinje, nego ih biva svjestan, spoznaje ih i podiže kao na pr. proces probave do samosvjesne znanosti. Time čovjek razbija granice svoje po sebi postojeće neposrednosti, tako da upravo stoga što zna, da je životinja, on prestaje biti životinjom i pribavlja sebi znanje o sebi kao duhu«. Najprije nekoliko primjedbi. Hegel utvrđuje da čovjek nesumnjivo ima svoje određeno mjesto u životinjskom carstvu. Na primjeru probave pokazuje se svakako nešto zajedničko pri svim razlikama koje imaju probavni sistemi u području životinjskog svijeta. Neposrednost prirodnih funkcija, na pr. probave, pripada čovjeku i životinji. Ali kod čovjeka ne ostaje se pri ovoj posebičnosti faktičkog odvijanja. Hegel izvodi kako čovjek ukida granicu ove neposrednosti i pribavlja sebi znanje o sebi kao duhu. Stvarno, ni jedna životinja ne može sebi svjesno napraviti probavu predmetom. Bude li u njoj nešto poremećeno onda nastupaju određeni instinktivni pokreti koji ili stvar ispravljaju ili ne ispravljaju i životinja tada propada. Čovjek međutim može operativno ukloniti dijelove tog sistema i time spasiti cjelinu organizmu, on je iznašao i farmaceutsku industriju bez koje danas jedva može opstati.

• Details
• Contents