Vlado Gotovac i nepotrebnost slobode
Vlado Gotovac and unnecessary freedom

Summary/Abstract: Nedavno sam posjetio neke irske zatvore, gdje vlada posvemašnji mrak, odnosno najmizernija svjetlost s jednom klupom u ćelijama, i koje su Irci pretvorili u muzej nacionalne povijesti. Često sam, gledajući te ćelije, zamišljao onu Gotovčevu br. 34., a poslije, u Staroj Gradiški i Lepoglavi, debele, hladne, memljive, neprobojne, ispucale zidove kaveza. U Irskoj je vladalo načelo potpune izolacije zatočenika, oduzimanja svjetla, izgladnjivanja i stalnog pritiska benthamovskog oka koje nadzire svaki pokret, dočim u našima je politički zatvorenik bio izložen doušništvu i podmetanjima kriminalaca koje je zatvorska uprava poticala i nagrađivala. Doveden je u stanje da priželjkuje kažnjavanje samicom samo da ima mira od beskrupuloznih provokatora koji mu rade o glavi i namještaju umorstvo. Vlado Gotovac ga je izbjegao za dlaku kad mu je u stolariji padaa greda na glavu.

• Details
• Contents