Fališ mi (II): Jesen
I miss you (II): Autumn

Summary/Abstract: Još uvijek vjerujem kako more može razbiti boleštinu i nanovo pokrenuti životne kanale. Doživljavam ga kao melem za svaku vrstu nevolje. Može Seneka misliti da je Mokošica balzam samo za melankolike, impotentne, usamljenike i luđake, može misliti kako ja spadam u sve te zajedno, ali sretna sam što nas vozi u zračnu luku. Ana i ja letimo u Dubrovnik. U Gradu su uvijek smatrali da će njegova ljepota zaustaviti neprijatelja. Kao Dubrovkinja podrijetlom, potajno se nadam da će zaustaviti do kraja pohod morskih vlasulja u glavici moje curice. Taj njezin tumor posve je nalik morskoj vlasulji. Vidim to tamnocrveno otrovno stvorenje koje pruža svoje pipke u svim smjerovima. Sada je zaustavljeno u rastu, ali treba ga iščupati do dna. Na Plesu se Seneka i Ana igraju skrivača. Ona šepa na desnu nogu i nespretna je. Ali to joj ne predstavlja poteškoće, uzima to kao stanje stvari, nije joj problem. Cijuče, smije se, izaziva tatu. Avion za Dubrovnik po običaju kasni u polijetanju.

• Details
• Contents