Suze morskega covika
Tears of a Seaman

Summary/Abstract: Renato Baretić bio je. Za jednu velebnu biografiju jednog prerano otišlog šezdesetdvogodišnjaka, Splićanina od Brača do Zagreba, bilo bi i više nego dovoljno. Jer Renato je Baretić uistinu bio. Otkriven u srcima, skriven u pojmovima: novinar, književnik, scenarist, glumac, pjesnik, slikovnica, kolumne, društvo, PEN, Bookvica, Novo doba, Crno-bijeli svijet, Muškarac bez brkova, Torpedo, FAK, Kviskoteka, Milijunaš, Dorina budnica, Feral, Slobodna, Nedjeljna Slobodna, Osmi povjerenik, Vladimir Nazor, August Šenoa, Ivan Goran Kovačić, Ksaver Šandor Gjalski, Kiklop, Globus, Nacional, More (more sinje), PreKrašni kolačići, Pričigin, Šo mazgoon, Otoče volim te, Sekretar škoja, Republika Broč, Šušur Bol, Pukologija: »Ako raj zamišljamo kao koncentrat svega onoga što nam je poznato kao najljepše i najbolje na ovom svijetu, onda moramo raditi sve što možemo da bi nam na Zemlji bilo još ljepše i još bolje. Tako ćemo onda i raj učiniti još boljim i još ljepšim mjestom za vječni život.« Smrt u Hrvatskoj ima ukusa, odabire najbolje. Je li to rečeno na Matoševu ukopu? Ako jest, tko je to osim Matoša mogao reći? Upitao sam Umjetnu inteligenciju, IQ 152, ne zna. Onaj koji bi znao, bez obzira što mu ni onkraj pameti ne bi bilo svrstavati sebe u hrvatske velikane, Renato Baretić, IQ 153, nije više među nama. Franičević, Mosor, Ćićo, Ćurin, Vukmirica… Renato. Renato Baretić. Dođe ti neugodno da si još živ. Onoliko koliko si živ. Jer s prijateljima, nekako, i ti kao da umireš polako.

• Details
• Contents