Ekscesno dobar, izniman čovjek
An extremely good, exceptional man

Summary/Abstract: Neku godinu dana prije sam postao glavni urednik u AGM-u d.o.o. i tu polučio nekakvu zapaženost, uspjehe, najviše zahvaljujući Vedrani Rudan, kad mi se javio Renato Baretić. Znao sam čovjeka samo preko Ferala, pita bih li ja izdao njegove kolumne o TV programu — tada se TV još gledao, čak i HTV. Volio sam njegove kolumne, ali mogao je on po meni više, u kompleksnija djela, vidjelo se to po mekoj ruci, razgibanoj rečenici, brzoj glavi, vedrom i prodornom duhu, najvažnije, ufino je znao reći ružno i opake stvari pobrojati, a da nikoga ne razljuti i sud da izbjegne, što je bila i ostala rijetka vrlina. Na sastanku u Vinodolu, pitao sam ga ima li kakve beletristike kojim slučajem? Ima kaže, ovim tempom za najranije pet godina mogao bi nešto poroditi. Ded, pliz, pošalji, rekao sam. Stigao je za koji dan mail, eto dijela prikvačmenta, uvijek u njegovu slučaju napisanog u scenarističkom courier new 12 fontu, prored 1,5 redak: »Ponovit ću: u vrijeme napadâ na ‚Novo doba‘, često praćenih besmislenim usporedbama s ‚Malim mistom‘ i, ponekad, još besmislenijima sa ‚Životom na sjeveru‘ (koji je istovremeno išao u reprizi, valjda je u tome stvar) palo mi je na pamet da započnem raditi scenarij TV-serije koja bi objedinila, što je više i što je bolje moguće, najjače adute spomenutih dviju, pa da onda vidimo čiji dedo voza skejtborda... Dr. Joela Fleischmana pretvorio sam u vladina povjerenika na izmišljenom hrvatskom otoku, dovoljno udaljenom, dovoljno izoliranom i dovoljno opičenom da, kao u Cicelyju, i najnevjerojatniji malomišćanski apsurd tu izgleda normalno. Svima, osim povjereniku Fleischmanu, jasno. Brzo mi je dozvizdilo razmišljati o toj priči kao o scenariju. Pun mi je vitalni organ scenarija! Ja ću napraviti roman, a ako netko poželi iz njega raditi.

• Details
• Contents