Adio, Micek
Goodbye, Micek

Summary/Abstract: Ako je sretan, čovjek za života stekne nekoliko pravih prijatelja za koje vjeruje da ih je izabrao po kriteriju bliskosti, da ne kažem baš srodnosti, iako se na koncu ispostavi da su oni, ustvari, posve različiti ljudi od njega. Ništa neobično, jer prijatelji nisu zrcala u kojima ćemo tražiti vlastiti odraz, trebamo ih da bi nas dopunili, da bi nam dali ono što nemamo. Čim sam upoznao Renata Baretića, a to se dogodilo prije ohoho godina, možda 34 ili čak 35, bio sam čvrsto uvjeren da u osobi toga mladog zagrebačkog dopisnika Nedjeljne Dalmacije vidim vlastitu repliku. Kao da smo izašli s iste proizvodne linije, kao da nas je netko izlio iz istog kalupa. Ne govorim, naravno, o fizičkoj sličnosti, nego o duhovnoj bliskosti. Već na prvoj kavi, tek što smo sjeli i naručili, shvatili smo da se, ustvari, ne trebamo upoznavati, jer se savršeno razumijemo.

• Details
• Contents