Renato, hvala ti što si bio
Renato, thank you for being there.

Summary/Abstract: Na putu natrag u život, samo tri tjedna nakon mamina sprovoda u Bakru, uputio sam se u Roč, kod prijatelja, na promociju dječje knjige napisane na glagoljici. Negdje oko Male Učke, na prijevoju, čitam poruku koju mi šalje Zoran Ferić. »Umro je Renato Baretić«. Renato moj, rekao sam u retrovizor u koji se on samo prije nekoliko sati uselio, zaplakao, stao, okrenuo auto i via doma. Brisače za staklo imam, ali za oči ne. Zovem Edija pa Franu i Mačak mi kaže: »Znaš što mi je prvo palo na pamet; ono naše ludovanja po Kvarneru.« I meni Frano, i meni. Nakon jednog Književnog petka na kojemu je ispalo da smo ispali dobro, pozvao sam Nadiu Cvitanović, Franu Maškovića, Ivana Salaja i Renata da napravimo tour de force od Kirije sve do Ćićarije: od knjižnice do knjižnice i tako cijeli tjedan… Tour de force već se drugi dan pretvorio u Tour alchoholic e gastronomique… toliko kontroliranog ludila, toliko disfunkcionalne funkcionalnosti ili funkcionalne disfunkcionalnosti, ne znam… nikada nisam osjetio… a (i) taj posao radim 41 godinu.

• Details
• Contents