Igor Mandić — namćor i divergent koji je bio sâm svoja stranka i sâm svoja generacija
Igor Mandić — stubborn and divergent who was his own party and his own generation

Summary/Abstract: Okrugle ili manje okrugle obljetnice prilika su za svođenje salda sviju vrstâ, a za pisati o Igoru Mandiću, pak, ne treba ni uzroka ni povoda. Dovoljno je izgovoriti ili napisati mu ime, i eto dobrog razloga za prisjetiti se nekog od brojnih registara njegova djelovanja. Dvadesetog dneva studenoga anni currentis navršava se 85. godišnjica njegova rođenja, koju bi se po visini nanizanih ljetâ (Gospodnjih) moglo nazvati »platinastom«, makar da se uobičajeno tim pridjevkom resi jubilej od svojih tri četvrtine za jednu stvar nakupljenih godištâ, dakle 75. No, kako je i Igor bio infišan u Miroslava Krležu — doduše na jedan svoj sasvim endemični način! — te kako su za Fricova života sarajevsko Oslobođenje i zagrebačka Mladost bili tiskali njegova sabrana djela u 50 knjiga baš u čast njegova 85. rođendana, evo ga, pa makar i post mortem, pišem ovo slovo taman ob istoj Igorovoj leksikonsko–enciklopedijskoj prigodi. Moja oholost u kućnoj biblioteci ima sve knjige Igora Mandića, što je još slučaj jamačno samo u radnoj Igorovoj sobi, budući da sumnjam kako i sveučilišne knjižnice u Republici Hrvatskoj imaju one naslove što ih je autor objavio u Republici Srbiji… (?) Pa sam se, tako, u miru mogao posvetiti proučavanju djela ovoga velikog hrvatskog pisca, s čijim sam se nekim naslovima zarazio još u ranoj mladosti.

• Details
• Contents