I POSLIJE TITA TITO
AFTER TITO, TITO
Author(s): Zlatko KramarićSubject(s): Political history, History of Communism, Sociology of Politics, Geopolitics
Published by: Bosansko Narodno Pozorište - Zenica
Keywords: political propaganda; language and ideology; Yugoslav communism;
Summary/Abstract: U jeziku se uvijek, samo ako se želi, mogu relativno jednostavno pronaći odgovori na sve životne situacije. I koliko god se mi trudili da nekim spretnim jezičnim paradoksom nešto, neku tajnu, neku poruku sakrijemo ili, barem prikrijemo, jezik će nas, na kraju, ipak odati. Naime, u jeziku se sve tajne i skrivaju i otkrivaju. Tako će i D. Ilić konstatirati da je "jezik (…) osetljiv instrument, naročito ako njegovo prekodiranje ide odozgo naniže, pri čemu vlast šalje signale novog razumevanja stvari". Poslije smrti Josipa Broza Tita yu-komunisti su se suočili s čitavim nizom vrlo složenih političkih problema. I bili su svjesni da ti problemi nadilaze njihove sposobnosti. Naravno, tu svoju slabost nisu željeli javno priznati. Morali su je nekako sakriti, upakirati u neku prihvatljivu parolu, koju se nitko neće usuditi dodatno propitivati, kritički analizirati. I učinilo im se da parola/dosjetka: "I poslije Tita Tito" može biti to dobitno, spasonosno rješenje njihovih muka, jer su bili uvjereni da će im upravo takve jezične bravure omogućiti ne samo da održe postojeće odnose moći u društvu, već da te odnose i dalje uspješno reproduciraju. Možda je ta jezična bravura i mogla proći na prvi pogled. Ali, već površnom analizom može se zaključiti da nam ta dosjetka puno toga više otkriva nego što skriva. Doduše, mora se priznati da je riječ i o spretnoj ali, jednako tako, i vrlo lukavoj paroli, yu-komunista. Naime, nikako ne bismo trebali podcijeniti imaginativne sposobnosti yu-komunista. Nema nikakve dvojbe da su komunisti, u mnogim situacijama, umjeli misliti izvan standardnih šablona. Naime, ovom dosjetkom koja je nastala neposredno poslije smrti JBT jugoslavenski komunisti željeli su, prije svega, uvjeriti jugoslavensku (i ne samo jugoslavensku) javnost da i poslije nečije smrti postoji život i da nije realno očekivati nikakve dramatične političke promjene; komunistička ideja nije mrtva! Jugoslavija nije mrtva! Ideja i država žive dalje bez obzira što više nema JBT, jer "nijedna druga, nova perspektiva nije smela zauzeti simbolično mesto prethodno dodeljeno "Titovom putu". Iako su svi vodeći yu-komunisti, članovi Politbiroa, odreda bili deklarirani ateisti, koji su odavno raščistili s religijom, ovim posezanjem za formulom koja pripada posvema suprotnoj, ne-materijalističkoj ideologiji, oni su jasno pokazali da im nište nije sveto, ako je to u funkciji njihovog održavanja na vlasti. Očito da su procijenili da je ova formula idealna kako bi i poslije Brozove smrti nastavili obnašati vlast. I nema nikakve dvojbe da je ta njihova manipulacija djelomice i uspjela. Trajala je gotovo punih deset godina. Jugoslavenska je javnost bez suvišnih pitanja prihvatila ovo novo čudo: uskrsnuće druga Tita! Iako je umro on nastavlja živjeti i poslije svoje smrti. Zanimljivo da nitko od naših (socio)lingvista ovu jezičnu manipulaciju nije ni tada, ali ni u nekim drugim vremenima kritički komentirao. Nitko se, barem ne javno, nije zapitao od kada su to komunisti postali vjernici, od kada to oni vjeruju u zagrobni život, od kada to oni priznaju mogućnost uskrsnuća? Zašto promoviraju nekrofiliju? I zašto odjednom toliko inzistiraju na štovanju kulta mrtvog čovjeka? I za njegova života često je to idolopoklonstvo bilo na granici dobrog ukusa, počev od svih onih manifestacija u povodu Dana mladosti, koje su se završavale predajom štafete na stadionu JNA, gdje je ta štafeta trebala simbolizirati svojevrsni zavjet yu-mladosti voljenom Vođi da i ona slijedi njegov životni put, odnosno da je to i jedini mogući put u bolje sutra, pa sve do toga da su poslije povratka JBT iz Sjeverne Koreje yu-komunisti odlučili reprizirati doček koji je ondašnji sjevernokorejski diktator, Kim Il-sung tom prilikom upriličio u njegovu čast. Niti jedno od tih i više nego logičnih pitanja nitko nije postavio, a komunisti nisu smatrali potrebnim da daju bilo kakva dodatna objašnjenja o stvarnom smislu te dosjetke. O njenom performativnom aspektu mudro su šutjeli. Bili su svjesni da se taj aspekt i bez njihovih dodatnih objašnjenja itekako predmnijeva.
Journal: Zeničke sveske - Časopis za društvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku
- Issue Year: 2025
- Issue No: 41-42
- Page Range: 219-246
- Page Count: 19
- Language: Croatian
