TEATAR IZDAJE
THEATRE OF BETRAYAL

Summary/Abstract: Fanatični protivnik ukidanja ropstva, simpatizer konfederacije, glumac John Wilkes Booth za vrijeme predstave Our American Cousin 14. travnja 1865. pucao je na Abrahama Lincolna. Proglašenog jednim od tri najbolja predsjednika u američkoj povijesti. Uz Georga Washingtona i Franklina D.Roosvelta. Booth je navodno izjavio da mu je od svih Shakespeareovih likova najomiljeniji Brut, ubojica tiranina. Nakon ubojstva, s leđa, skočio je na pozornicu iz predsjednikove lože i povikao: "Sic semper tyrannis", riječi koje se pripisuju Brutu ali su i motto države Virginia. Premda se nisu osobno poznavali, Lincoln je zapazio Boothov glumački talent u predstavi The Marble Heart no glumac je otklonio predsjednikove pozive u Bijelu kuću. Tako je, čini se, Lincoln bio naklon vlastitom ubojici. Snovima kao da je slutio vlastito umorstvo a jedan je, koji je usnio desetak dana prije smrti, prepričao i svome biografu. Na sam dan ubojstva tjelesnom čuvaru otkrio je da je tri noći za redom sanjao da je bio ubijen. Nakon atenta ta Lincolnova je supruga izjavila da je njegov san bio proročanski. Međutim, zbilja je bila dovoljno dramatična da joj takvo pretkazanje krene u susret. Cezar je uznemiren: Kalpurnija je triput u snu viknula: Hej! U pomoć! Umoriše nam Cezara ! Šalje slugu da naloži svećenicima da prinesu žrtvu i jave mu ishod. Kalpurnija ga upozorava da smrt knezova najavljuju nebesa. Cezar odgovara: Kukavci umru mnogo puta prije smrti; A junak nikad smrti ne kuša do jednom. Ni Cezar ni Lincoln ne žele ustuknuti pred proročanskim znacima. Prepričavaju mračne snove bližnjima, znamenje delegiraju tumačima. Da ih oni zaustave? Spase im ugled? Deciju je, kojem Cezar povjerava Kalpurnijin san zbog kojeg bi odložio odlazak u Senat, poznata moć izrugivanja. Poigravanje snagom praznovjerja: ... Javite li im da ne želite sad doći, / predomislit se mogu. K tome, to bi lako / navelo nekog da se naruga i rekne: / Raspustite do neke druge zgode Senat, / dok Cezarova žena bolje sne ne usni. Još malo licemjerne brige za Cezarov imidž te pozivanje na razum, i zamka je pripremljena. Cezar podliježe: Kako se luda čine sada, Kalpurnijo, vaša strahovanja! Stid me je što pred njima popustih. Plašt mi dajte, jer ja želim ići.

• Details
• Contents