GESTE I MONTAŽA: AGAMBENOVO SHVAĆANJE FILMA
GESTURES AND MONTAGE: AGAMBEN'S UNDERSTANDING OF FILM

Summary/Abstract: U okviru suvremene filozofije koja se na tragu Benjamina i Heideggera pojavljuje kao pronalaženje mogućnosti stvaranja novih konceptualnih sinteza dva naizgled posve različita puta mišljenja, pokušaj Giorgia Agambena da otvori perspektive onkraj metafizičkoga labirinta preklapanja onog političkoga i onog estetskoga zaslužuje posebnu pozornost. To navlastito vrijedi i za njegovo nastojanje, doduše u vrlo rijetkim prigodama i tek s nekoliko tekstova, promišljanja biti filma kao umjetničke forme i kao tehnološkoga dispozitiva moći. Agamben je iznimno suptilan mislilac s brižnim kazivanjem o stvari mišljenja, iako je njegova pozicija u najmanju ruku eklektičko stvaralačko prisvajanje pojmova i motiva iz genealogije moći, arheologije znanja i hermeneutike sebstva u Foucaulta od kojeg je preuzeo pojam biopolitike i dao mu posve novo i drukčije značenje, potom Schmitta s obzirom na određenje globalno-planetarnog ‘izvanrednoga stanja’ (Ausnahmezustand), te Deborda i Deleuzea s obzirom na preusmjeravanje pojma društva spetakla i društva kontrole i, posljednje ali najvažnije, s obzirom na njihov uvid u artikulaciju filma kao slikovne reprezentacije potrošačkoga kapitalizma i logike postajanja onog novoga koje se tehnološki i estetski pojavljuje kao slika-pokret i slika-vrijeme. U cjelini, Agambenovo je mišljenje uistinu u mnogim aspektima polifonijski strukturirano i stoga u diskursu filozofije filma suvremenosti sve više postaje izazovno za tumačenje utoliko više jer je originalni doprinos razumijevanju odnosa filma i filozofije i što je iznimno važno zato što za razliku od vodećeg mislioca kinematičkoga doba kao što je to Gilles Deleuze zagovara posve drukčije viđenje problema. Ponajprije, za njega film nije ono što se zbiva kao estetičko pojavljivanje vladavine slike, nego kao etičko-političko djelovanje bez-djelovnosti geste koju je zapadnjačka buržoazija izgubila u 19. stoljeću, kako je to opisao na tragu Waltera Benjamina, te se stoga oživljavanje i ponovno oblikovanje tjelesnoga očitovanja ljudskog psihograma u kasnome kapitalizmu odvija na filmu. Otuda je temeljna postavka Agambena da je film mesijanski događaj.

• Details
• Contents