"NATION-STATE" AS A DEHUMANIZING IDEOLOGY Cover Image

“NACIJA-DRŽAVA” KAO DEHUMANIZIRAJUĆA IDEOLOGIJA
"NATION-STATE" AS A DEHUMANIZING IDEOLOGY

Author(s): Ervin Sejdinović
Subject(s): Political history, Social history, Social Theory, Sociology of Politics
Published by: Behram-begova medresa
Keywords: moderna; postmoderna; genocid; nacionalna država; logor;

Summary/Abstract: Sve ideologije nastaju iz prosvjetiteljskog okvira i dio su moderne, a čija je primarna karakteristika nekritičko odbacivanje tradicije. Ideja „nacije-države“ je dio konzervativizma kao jedne od tri najveće ideologije (konzervativizam, liberalizam i komunitarizam). U procesu formiranja nacionalnih država činili su se genocidi. Sam proces vršenja genocida zahtijeva faze pripreme, realizacije i poricanja, a za što logistiku može dati samo država. Nacionalne države nastaju u moderni. Dva su preovlađujuća mišljenja po pitanju odnosa moderne i postmoderne. Prvo jeste da su moderna i postmoderna dva različita koncepta gdje postmoderna nastaje s pluralitetom formi racionalnosti. Drugi stav jeste da je postmoderna zapravo moderna u svim svojim aktualiziranim potencijalima. Pripadnost određenoj nacionalnoj grupi jeste razlog zbog kojeg ljudi bivaju žrtve genocida. Ideologija „nacije-države“, u moderni, bivala je ideološka logistika u vršenju genocida. Moderne ratove vode nacionalne države. Ideologija „nacije-države“ produkt je Zapada i povezana je s ideologijom nacionalnog mesijanstva. Nacionalna država postaje generator društvenog života uopće. Zbog te totalitarnosti pravit će se metafore između nacionalne države i logora. Svetost čovjeka, „homo sacera“, poništena je njegovom supstitucijom državljanstvom. Čovjek je, pod uticajem ideologije nacije-države, sveden na apstraktnu, političku i često statističku kategoriju državljanina. Ono što je bila određena vrsta svetosti njegovog života, koja je svoje izvorište nalazila u transcedentnom, poništena je političko-realnom kategorijom države i etiketiranja čovjeka kao, prije svega, državljanina. Totalitarno upravljanje i nadzor života jeste činjenica koja politiku čini biopolitikom, a čovjeka biće svedeno na objekat koga jedino država može legalno zaštiti. Razlog tome jeste što se vanredno stanje provodi kao redovno, a što je argument državi da suvereno raspolaže institucionalnom moći. Ta moć je totalitarne prirode.

  • Issue Year: 11/2025
  • Issue No: 11
  • Page Range: 87-110
  • Page Count: 24
  • Language: Bosnian
Toggle Accessibility Mode