Mostarska ulema zadnjih sto godina
The Mostar Ulema in the Last Hundred Years

Summary/Abstract: Stara poslovica u nas veli: Ne kaži se u Sarajevu bogat, ni u Mostaru učen, u Travniku turski ne govori, kroz Livno konja ne jaši i kroz Banju Luku ne pjevaj! Tako ta izreka veli u čemu se koje mjesto isticalo, a da je za Mostar to nekada zaista važilo, pokušaću da prikažem rad alima grada Mostara u drugoj polovici XIX i na početku XX vijeka. Pred ovo doba bijaše se u Mostaru ulema prorijedila, ali je je ipak bilo, pa je čuvala to cijenjeno blago da se sasvim ne izgubi. Sudbina je htjela da Mostar ne izgubi svoj glas, pa dođe za muftiju u Mostar visoko obrazovani alim, počiteljski kadija, Mustafa efendija Sarajlić. Rođen je u Stocu. Kad je poodrastao, otišao je u Carigrad na nauke. Uz muftijsko zvanje predavao je i na medresi. U njegovo vrijeme bilo je šest medresa u Mostaru, a on izabere između sve talebe jednu halku (krug, razred) i počne s njom rad od nahva (sintakse). Radio je i vodio halku i neke doveo do idžazeta. U Mostaru je ostala za nj riječ: Oživio je i obnovio ulumi dinijju i arebiju. Imao je posjed u Gnojnicama kod Mostara, pa bi sa svojim softama išao tamo na teferič, jer ih je volio kao rođenu djecu. Bio je vrlo darežljiv. Često puta se desilo da je košulju sa sebe skinuo i dao je svome učeniku, pa kad bi mu žena dala čamašir da se preobuče, vidjela bi da na njemu nema košulje. Pred njim je bilo 60 učenika. Od njegovih učenika poznavao sam Hadži Husein ef. Manjgu, koji je bio dobar poznavalac perzijske knjige i jezika, Munla Bešir ef. Čolakovića, knjižničara Karađozbegove kutubhane, Munla Mustafa ef. Oručevića, koji je bio dobar vaiz i uvažena politička ličnost i za Turske i za austrijske okupacije. Bivao je u raznim medžlisima i deputacijama koje su išle u Carigrad i Beč. Od Sarajlića talebe poznavao sam još Hadži Hasan ef. Arpadžića, koji je pripadao derviškom tariku. Bio je mualim, ali je imao talebe i kao muderis.

• Details
• Contents