Govor na dodjeli nagrade za demokraciju Fritz-Csoklich Dževadu Karahasanu
Speech at the Awarding of the Fritz-Csoklich Democracy Award to Dževad Karahasan

Summary/Abstract: Dževad Karahasan često je označavan kao glas Bosne. Kad je 19. svibnja preminuo u Grazu, bio sam upravo na putu u njegovoj zemlji, na putovanju čitanja i predavanja koja smo planirali obaviti zajedno. Što to znači kad glas zemlje, nacionalnosti, narodne grupe, kako to uvijek želimo reći, zanijemi, iskusio sam tih dana, jer sam tamo došao da susretnem ljude koji su za njim žalili i kod kojih se nikako nije radilo samo o ljudima knjige, koji su se iz profesije ili strasti obvezali na književnosti. Ne, tu je bio snažni taksist u Sarajevu koji se borio sa suzama kad je naš kratkotrajni razgovor došao do Karahasana, konobarica za vrijeme doručka u hotelu, koja je svoje posao dotad obavljala škrta na riječima i dirljivo mi počela govoriti kad je shvatila da sam poznavao Karahasana. Svi su o njemu govorili kao o nekome od svojih, o onome velikom zemljaku koji je pričao Europi o “nama”, o nama Bosancima, i svijetu kazao tko smo mi, što smo pretrpjeli i za što se zalažemo. Čak ako neki od njih uopće nisu čitali njegove knjige, ipak su znali da je on pisao i u njihovo ime. Doista, on je bio njihov glas. I oni su ga sami priznavali kako svoj glas te su bili zahvalni što ga imaju.

• Details
• Contents