KONVENCIJA ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA U PRAKSI USTAVNOG SUDA BOSNE I HERCEGOVINE: NAJNOVIJA PRAKSA U KRIVIČNIM PREDMETIMA (II)
EUROPEAN CONVENTION FOR THE PROTECTION OF HUMAN RIGHTS AND FUNDAMENTAL FREEDOMS IN THE CASE-LAW OF THE CONSTITUTIONAL COURT OF BOSNIA AND HERZEGOVINA: MOST RECENT CASE-LAW IN THE CRIMINAL LAW CASES (II)

Summary/Abstract: Prema Reformskoj agendi za Bosnu i Hercegovinu za period od 2015. do 2018. godine, postoji potreba da se osigura nepovratno osnaživanje vladavine prava, koje mora biti izgrađeno na osnovama konkretnog napretka u borbi protiv organizovanog kriminala, terorizma i korupcije. Sve operativne i institucionalne aktivnosti će imati za cilj da osiguraju građanima u cijeloj Bosni i Hercegovini sigurnije okruženje bez korupcije. U isto vrijeme, vlasti na svim nivoima u BiH će povećati svoje zalaganje da se povrati povjerenje građana u institucije odgovorne za vladavinu prava, razvojem kapaciteta, odgovornosti, profesionalizma i integriteta. U tome se posebna angažovanost očekuje od Ustavnog suda Bosne i Hercegovine kao originalne institucije bh. ustavnog prava koji je u poziciji kreativnog procesa donošenja sudskih odluka i razvoja prava kroz preuzimanje evropskih standarda i u sudsku praksu nacionalnih sudova u Bosni i Hercegovini. Ustav Bosne i Hercegovine utvrđuje direktnu primjenu Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, i to nezavisno od njene ratifikacije. U ovoj državi se ta konvencija doista citira i primjenjuje gotovo svakodnevno. Pored toga, u ovoj državi je dopuštena apelacija zbog povrede ove konvencije. Nesporna je činjenica da su u proteklim godinama, uprkos pojačanom sudijskom dijalogu, sukobi između Evropskog suda za ljudska prava i nekih država potpisnicama Konvencije postali brojniji i oštriji. To se odnosi, prije svega, na Ujedinjeno Kraljevstvo nakon presuda suda u Strasburu vezane za politička prava zatvorenika. Ujedinjeno kraljevstvo nije samo insistiralo na sazivanju konferencije u Brightonu, 19. i 20. aprila 2012. godine i preuzimanju načela supsidijarnosti u Konvenciju, već ide i dalje. I u Švajcarskoj je skepsa prema Konvenciji tako porasla da mnogi sudovi odbijaju provesti kontrolu srazmjernosti. Pitanje je u kojoj se mjeri to raspoloženje može odraziti na ustavne sudove i druge zemlje, te uticati na do sada pozitivne stavove prema Konvenciji.

• Details
• Contents