Nesvodljiva moć umjetnosti: Između totalne politike i estetskoga poretka
Irreducable Power of the Artist: Between Total Politics and Aesthetical Order

Summary/Abstract: U okružju sumračnoga Korinta još iz doba mitske Grčke prebiva temeljna riječ suvremenoga doba – teror. Zastrašivanje i prijetnja smrću članovima zajednice bezrazložnim činom žrtvovanja u ime nečeg što prethodi utemeljenju političke zajednice nije tek fenomen moderne povijesti od jakobinskoga terora Francuske revolucije. Već podrijetlo latinske riječi (terror, terroris, strava i nečuveni strah, jeza, užas) upućuju na nešto posve čudovišno i otuda uzvišeno u svojem zastrašujućem postojanju. Kralj Edip suočava se sa strahotnim terorom Sfinge. U Euripidovoj najmračnijoj tragediji Medeja smrtonosna ljubav dovodi do žrtvovanja djece uz samoubilački čin Medeje ili „žene u crnome“. Strahotna i čudovišna „priroda“ terora jest u tome što mu je bestemeljnost slobode pretpostavka za bezrazložnost nasilja. A ono unosi razdor u temelj svijeta. Teror kao ni sloboda nema svoj temelj. Nije ni sredstvo niti svrha političkoga opstanka zajednice, a uvijek se (zlo)rabi u ime neke (ne)određene svrhe kao sredstvo. Pragmatika značenja baš kao u teoriji novih medija odlučuje o njegovom stvarnome karakteru. Ako se ideologija pojavljuje u etičko-političkome značenju terora, onda je razvidno da se apsolutna redukcija suvremenoga doba kao globalnoga poretka korporativne moći tehno-znanosti i politike događa u svođenju svih heteronomnih sfera života na ideologiju.

• Details
• Contents