Uvlake gredu – a postole stoje
The Beams Are Going In – and the Shoes Remain

Summary/Abstract: Onome tko se je bar jednom u životu susreo s jezikom nesposobnim da upije sav sadržaj određene duševne kretnje ili pak učinak kakve vanjske energije – mora biti bjelodano koliko je tek nepodoban kada u nj valja unijeti i nešto osobite etničke naravi, izrazivije inače u drugom, po njezinoj mjeri skrojenu govornom obliku. Ako je taj sretnik još kojim slučajem i pisac te nazire provaliju što puca između pučkog rječkanja i naelektrizirane umjetničke riječi dostojne da bude „kućom bića“ (M. Heidegger) – onda mu, s obzirom na to, i još više – na uočenu istinu da se bez subjektivne cjelovitosti ne može pristupiti traganju ni za apsolutnim horizontima (zbog kojih i pogiba svaki istinski veliki duh!) – napokon postaje i suviše jasno da se ne smije udaljiti od svoga korijenskog izričaja.

• Details
• Contents