Banalnost zla kod Hannah Arendt
The banality of evil in Hannah Arendt

Summary/Abstract: Želimo li ozbiljno raspravljati o politici, ime Hannah Arendt je danas gotovo nemoguće zaobići. Arendt je filozofkinja njemačko-židovskoga podrijetla i prepoznata je kao jedan od najvećih mislilaca suvremene političke filozofije. Čitajući njezina djela, korespondenciju i biografiju, fascinirala me je iz više razloga. Bila je žena koja se vrlo uspješno uključila u « muški svijet «, dakle, filozofiju i politiku. Bila je sposobna pisati i govoriti o stvarima o kojima se većina ljudi ne usudi ni misliti. Pisala je originalno, jasno, hrabro i slobodno. Nije bježala od stvarnosti, ukazivala je prstom na probleme, artikulirala vrlo značajna pitanja, kritizirala je društvo u kojem živi i vjerovala kako možemo naučiti lekciju iz stvari koje nam se događaju. Doista je vjerovala u «nove početke». Zlo je pojava u svijetu koja se stalno dešava i zato je to tema o kojoj je uvijek aktualno govoriti. H. Arendt je imala 27 godina kada je Hitler došao na vlast u Njemačkoj. Tada je napustila Njemačku i nikada se više nije vratila živjeti u nju. Drugi svjetski rat se završio porazom Hitlerovoga totalitarnog režima, a Arendt je, nedugo zatim, napisala knjigu «Izvori totalitarizma« («The Origins of Totalitarianism»). Riječ je zapravo o njezinoj teoriji totalitarizma. Jedna je od prvih koja je shvatila da je totalitarizam pojava 20. stoljeća, novi oblik vlasti, nešto novo, čega prije još nikada nije bilo.

• Details
• Contents