POLAGANJE RUKU: TONI MORISON I MATERIJALNOST LJUBAVI
A LAYING ON OF HANDS: TONI MORRISON AND THE MATERIALITY OF "LOVE"

Summary/Abstract: Gotovo da je nemoguće čitati roman Ljubav autorke Toni Morison a da se ne uzme u obzir njegova intertekstualna povezanost sa romanom Voljena, budući da na engleskom reč „ljubav”, lingvistički i tematski, čini sastavni deo reči „voljena” (eng. Love/love i Beloved/beloved). Iako se u njegovom središtu nalazi duh jednog odojčeta, roman Voljena prožet je sveprisutnom majčinskom ljubavlju i njenim manifestacijama, postavljajući pred čitaoce težak zadatak: da razmotre etiku ljubavi. Da li ljubav igra po različitim pravilima u različitim vremenima i različitim situacijama? Šta smo spremni da učinimo za bezbednost voljenih? Da li je moguće da je Pol D u pravu – da je Setina ljubav prejaka? Ili roman možda u krajnjoj liniji opravdava Setino viđenje: „Slabašna ljubav nije nikakva ljubav” (Morison, 2013: 210). I komentari same autorke o ovom romanu su podjednako zagonetni jer smatra da je Seta postupila ispravno, ali dovodi u pitanje njeno pravo da tako postupi. Čak i površno čitanje kanona Toni Morison otkriva da je ljubav fascinira koliko i smrt, pri čemu ih u romanima razotkriva kao bliske saveznike. Dok piše, Morison preoblikuje, problematizuje i meri dubine ljubavi ne samo u delima koja je nazvala svojom ljubavnom trilogijom – koju čine Voljena, Džez i Raj – već to radi počevši od svog prvog romana, Najplavlje oko (Matus, 1998: 155–56).

• Details
• Contents