Od Prometejeve baklje do Noine arke i dalje - Povijesno-epohalni kraj arhitekture i mogućnost novoga početka
From Prometheus' Torch to Noah's Ark and Beyond - The Historical and Epochal End of Architecture and the Possibility of a New Beginning

Summary/Abstract: Mišljenje i građenje su međusobno povezani idejom stvaranja. Ono »novo« ne objelodanjuje se u svijetu bez ideje »novoga«. Taj kontingentni trenutak nastanka dovodi u sklop tvar, energiju i informaciju. Misliti kao stvarati znači nadilaziti granice zbilje koju naše slikovno-govorno umijeće oponaša (mimesis) svagda tako da ne zapada u stanje puke nalikovine slike na već opstojeći svijet tvorevina. Grci su pojmom arhitekture uokvirili sav materijalno-duhovni svijet ljudske mjere jer ono začetno/prvotno jest arché, a to označava vrijeme nastajanja »novoga« koje usudno određuje sve što će poslije doći. Arché predstavlja uvjet mogućnosti oblikotvorne sudbine bitka bića i istodobno odlučuje o svekolikome povijesnome razvitku ideje »novoga«. Filozofijski kazano, prvi uzrok ili načelo stvaranja u sebi pohranjuje i posljednju svrhu (telos i eschaton). Ovaj dualni način mišljenja u drevnih Grka preuzet će i židovsko-kršćanska eshatologija pojmovljem geneze (postanka) i apokalipse (posljednjeg kraja, nestanka i razotkrivenosti novoga početka). Razlika je u tome što je u Grka tragični usud čovjeka ujedno i njegova izabrana sloboda koja se ne može svesti na bitak, biće ili pojam temelja, dok židovsko-kršćansko shvaćanje povijesti pretpostavlja ireverzibilnost i linearnost kretanja. Zato su filozofija i arhitektura od iskona do kraja povijesti izričito grčko poslanstvo idejnoga stvaranja svijeta izvan redukcije na Božje djelo u smislu razumijevanja svijeta kao tvorbe imitatio Dei.

• Details
• Contents