SANJAJU LI SLIKE BUDUĆNOST?
DO PICTURES DREAM THE FUTURE?

Summary/Abstract: Naslov ovog teksta je parafraza naziva izložbe riječkog vizualnog umjetnika Igora Eškinje – Sanjaju li biljke sutrašnjicu?, koja je održana kao sastavni dio programskog pravca Dopolavoro projekta EPK Rijeka 2020 - Luka različitosti.1 Podnaslovom se teksta ukazuje na pravac propitivanja statusa slike u širem kontekstualnom sklopu "posthumane humanosti", prema Rosi Braidotti,2 kao kritičko-teorijskog pristupa "podrugojačenom" humanističkom subjektu. Unutar tog pristupa tematizira se koncept slike u perspektivi "posthumanog doba", slike kao spoja kritičkog otpora i nalaženja kreativnih alternativa, kao lokusa susreta dvije osi – osi označavanja i osi subjektivacije. Iz ove perspektive slika nije tek ploha s koje se linearno "čita", jer "označavanje uvijek uključuje bijeli zid na koji upisuje svoje redundancije. Subjektivacija uvijek uključuje crnu rupu u koju pohranjuje svoju svijest, svoju strast, svoje redundancije".3 Dovoljno je već spomenuti riječ "sutrašnjica" ili distopijski senzibilitet suvremenih slika, pa da se sa zebnjom postavi pitanje kuda vodi posthumana kriza novog "doba antropocena"4 kao ekološki ugroženog, globalno sudbinski povezanog i tehnološki posredovanog svijeta. I dalje, ako slike kao entiteti u novonastaloj medijsko-tehnološkoj situaciji razvijaju svoj vlastiti život, da li one pored misije "arhiva kolektivne memorije" (i ne samo u najreprezentativnijim umjetničkim primjerima kao, recimo, kod Anselma Kiefera5 ) u sebi imaju dovoljno jak zorni karakter i moć kritičkog potencijala da postanu ishodišne točke za propitivanje, promišljanje i preoblikovanje svijeta budućnosti.

• Details
• Contents