U boci apsinta
In the bottle of Absinthe

Summary/Abstract: Zvijezde su pomalo kao strip–tease. Može se gledati, ali ne smije dirati. Često se čuje: zvijezde su hladne, tako daleke. Misli su zvijezde, čini se piše negdje Ujević. Oduvijek kao da za njima žudimo, a ne znamo zbog čega. Mislimo, živeći u omami mladoga iskustva o tome zašto zovu svojom daljinom, zašto taj kozmički strip–tease? Prepoznajemo ih i tražimo u toj beskrajnoj mapi crnih modrina. Sjevernjača, Veliki medvjed, Andromeda (zapravo je tehnički galaksija a ne zvijezda!), Kastor i Poluks... Neke ne vidimo prostim okom, niti ih zapravo znademo pronaći na nebu. Kažu da je jedna od najsjajnijih trostruka zvijezda Alfa Kentauri. No, nažalost mi ostajemo dolje, uzemljeni, bez krila, daleko od Alfe Kentauri, dio zemlje, vatre i vode, bića koja se uvijek plaše da je svemir suštinski razveden od nas, nedosežan, zauvijek nedokučiv. Zašto u nama postoji ova stalnost astralne čežnje? Možda su krivi pjesnici.

• Details
• Contents