Podnošljiva blizina kraja
Tolerable proximity of the end

Summary/Abstract: S vremenske je distance vidljivo da je Renata Poljak već svojim prvim videoradom Ja, domaćica! još 1996. godine s programskom jasnoćom postavila stvaralačko načelo koje će tijekom karijere razvijati i usložnjavati do samog vrha domaće medijske umjetnosti. Ja iz naziva određuje osobno iskustvo i osobnu poziciju kao trajno ishodište njezinog stvaralačkog impulsa i nadahnuća usmjerenog na interpretaciju užeg društvenog ili šireg civilizacijskog konteksta. Po potrebi, njezina pripovjedačka forma u prvom licu kao svoju prirodnu ekstenziju obuhvatit će i obiteljska iskustva, narative i nasljeđe. Domaćica!, pak, ukazuje na shvaćanje rodne pozicije kao neuralgičnog rakursa prema kojem i iz kojeg će oblikovati sadržaj u najširim crtama svediv na interpretaciju egzistencije pojedinca uvučenog u društveno–povijesna događanja onkraj mogućnosti osobne kontrole. Video Ja, domaćica! produciran je u ljetnoj radionici Ive Dekovića koja je tada predstavljala jednu od rijetkih mogućnosti obrazovanja i iskustva u produkciji medijske umjetnosti unutar obrazovanja u likovnim umjetnostima, a možemo je smatrati i simboličnom za proces formiranja druge generacije domaćih umjetnika koji će medijsku umjetnost ugraditi u današnji standard akademskog kurikuluma.

• Details
• Contents