Grčić i hrvatska kulturna baština
Grčić and Croatian cultural heritage

Summary/Abstract: Kada je Grčićima stigao muštuluk da se rodio Marko, moglo se pretpostaviti da će mali, između tolikih mogućnosti u kojima se taj drevni sinjski rod već dokazao, jednom možda biti i pjesnik. U razgranatoj rodoslovnoj krošnji važna mjesta držali su, primjerice, Ivan Filipović Grčić, barokni svećenik, književnik i protuosmanski ratnik koji je 1704. izdao Divkovića na ikavici, i genijalni folklorist i pjesnik fra Stjepan Grčić, bliski Markov rod. Činjenica da je rođen na limesu dviju kultura, kršćanske i islamske, koje su vjekovima koegzistirale u osmozi različitih, na prvi pogled posve oprečnih civilizacijskih modela, trajno je odredila najvažnije životne interese našeg slavljenika. Prije svega, Markovo oko i sluh usredotočeni su trajno na proučavanje sinkretizama, i to u prvom redu »epoha tjeskobe« (izraz je skovao W. H. Auden), makar, čini se, drugih epoha u povijesti i nema. Bez obzira na golemo i stvarno teološko znanje, on u proučavanju sinkretizama (pa i kada govori o Silesiusu, Blakeu...) nije mislio da bi mu glavni objekt trebale biti vjere i naučavanja o njima, nego vrenje čitava duhovnog terena iz kojega one rastu. Privlače ga sinkretizmi poganstva i kršćanstva, kršćanstva i islama, katoličanstva i protestantizma, Istoka i Zapada

• Details
• Contents