Sjećanje na davni susret s Donatom
A memory of a long-ago meeting with Donat

Summary/Abstract: Ima otprilike 50 godina da sam se prvi put sreo s Tvrtkom Zanom, koji tada zacijelo ni u snu nije pomišljao da će se jednom zvati Branimir Donat. Nije se još radilo o osobnom upoznavanju, nego o mom otkriću njegovih tekstova. Obojica smo u to vrijeme bili gimnazijalci; on u Zagrebu, a ja u Šibeniku. I obojica smo već zaplovili u književne vode, premda on o meni nije znao ništa, a ja o njemu podosta. Jer moje su prve novele tada izlazile u lokalnom književnom časopisu »Šibenska revija«, koji do njega nije dopirao, a on je svoje pjesme i književne osvrte objavljivao u mjesečniku za mladež »Polet« koji se distribuirao po cijeloj Hrvatskoj, pa tako dolazio i u Šibensku gimnaziju. Zapanjilo me saznanje da neki mlad čovjek, srednjoškolac kao i ja, razmišlja o književnosti na tako zavidnoj intelektualnoj razini. Među gimnazijalcima moje generacije u Šibeniku takvoga nije bilo. Ni sebe, u onome što sam pisao, nisam doživljavao ravnim njemu, bez obzira što su moji tekstovi bili posve različite vrste.

• Details
• Contents