Kako novina ulazi u svijet
How the newspaper enters the world

Postmodern space / postcolonial era and trials of cultural translation

Summary/Abstract: Sveobuhvatnu želju za znanjem u postkolonijalnom diskursu potiče radikalna perverznost, a ne zrela politička mudrost. Zašto bi inače duga sjena Conradova Srca tame padala na toliko mnogo tekstova postkolonijalne pedagogije? Marlow u sebi sadrži mnogo od antifundacionističkog ironičara iz metropole koji vjeruje da se neopragmatični univerzum najbolje može očuvati tako da se održava razgovor čovječanstva. Stoga, on to i čini, u zamršenoj završnici koja je čitateljima tog romana najbolje poznata kao »laž« Zaručnici. Premda ga je afrička divljina pratila u uzvišenom evropskom salonu, u njegovoj sablasnoj, monumentalnoj bjelini, unatoč sumraku koji prijeteće šapće »Užas, Užas«, Marlowova pripovijest drži se rodnih konvencija građanskoga diskursa u kojemu su žene oslijepljene jer vide odviše stvarnosti, a romani završavaju jer ne mogu podnijeti previše fikcionalnosti. Marlow održava razgovor živim, potiskuje užas, daje povijesti laž - nedužnu laž - i čeka da nebo padne. Ali, kako on kaže, nebo ne pada zbog takve beznačajnosti.

• Details
• Contents