Lice purizma
The Face of Purism

(response to S. Babić)

Summary/Abstract: U prvom godištu Književne republike, nakon što sam u br. 5 -6 str. 161-173 objavila kritičku recenziju knjige Stjepana Babića Hrvatska jezikoslovna prenja, izišla je u br. 9-10 str. 175-177 Babićeva reakcija na koju se ovom prilikom osvrćem. U svojoj reakciji Babić na dvije stranice (od ukupno tri, koliko mu je tekst dugačak) iznosi tezu kako je nedozvoljeno kritizirati kad on napiše neku iracionalnost ako je nekoliko godina ranije o istome napisao ispravnu tvrdnju. Konkretno, nedozvoljeno je kritizirati kad Babić 1996. zabranjuje kategoriju posvojnog genitiva jer je tri godine ranije, 1993., bio napisao kako je posvojni genitiv neophodan u jeziku. Kasniji članak o posvojnom genitivu sa suprotnom izjavom, dakle, ne važi. Autor pritom zaboravlja da je svaki članak cjelina za sebe i kao takav mora biti podložan kritičkom preispitivanju. Zaboravlja i da primjena njegove logike znači da kad on danas piše kako treba raditi na pravljenu hrvatskosrpskih jezičnih razlika, to ne važi jer je prije pisao kako treba ukloniti hrvatskosrpske jezične razlike. Pisanje članaka na istu temu, ali s međusobno oprečnim zaključcima nije za Babića ništa neobično: on se ponaša kao da je normalno da isti znanstvenik o istoj temi u različitim navratima piše suprotne izjave. Međutim, tako nešto znanstveniku ne služi na čast, niti mu se može priznati kao olakšavajuća okolnost, kako Babić prikazuje. Stvar je tim gora što bi Babić na osnovi svog rada o posvojnom genitivu iz 1993. morao znati da mu je stav u narednom radu 1996. na tu temu iracionalan, i unatoč tome ga je zastupao.

• Details
• Contents