Author(s): / Language(s): Bosnian,Croatian,Serbian
Sadašnja globalna ekonomska kriza je tolika da obim negativnih efekata te krize kao i njeno trajanje teško je predvidjeti, jer će oni biti različiti od zemlje do zemlje. Također, ne postoji jedinstven model mjera za prevazilaženje tih efekata. Dok su neke zemlje bilježile pad privrednih aktivnosti već u trećem kvartalu 2008. godine, neke se tek sada počinju suočavati sa tim. Također, dok jedne zemlje primjenjuju restrikciju na potrošnju, druge traže načine kako da povećaju tražnju. Teško je pronaći neki set adekvatnih mjera koje bi se mogle prekopirati i primjeniti u BiH. U odgovoru na utjecaj finansijske krize, razvijene zemlje su reagirale programima za povećanje likvidnosti tržišta, te su ogromna sredstva izdvojena i predviđena da budu „ubrizgana“ u njihove privrede. Ipak, čini se da je postignut zajednički stav oko generalnog pristupa koji se sastoji u tome da se nelikvidnost tržišta, a što se smatra osnovnim uzrokom smanjenja tražnje, a samim tim i proizvodnje, može izliječiti jedino dodatnim sredstvima koja će se kroz različite kanale i forme staviti na raspolaganje privredi. Događanja u posljednjoj deceniji prošlog milenijuma su zaustavila ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine, i što je najgore, u velikoj mjeri uništila njen decenijama razvijani naučni potencijal, kadrove i infrastrukturu. Danas, sa znatno oslabljenom ekonomskom osnovom, teško se obnavlja naučnoistraživački potencijal i sa dosta poteškoća prihvataju standardi i uloga koju nauka i naučnoistraživačka djelatnost imaju u Evropi, pa i u našem užem okruženju. Znanje ima moć, a nauka je nabolje sredstvo za unapređenje takve moći. Digitalizacija znanja se reflektuje sve više i na digitalizaciju društva. Znanje i sama nauka doprinose razvoju savremenog društva, te je njihova povezanost i uslovljenst time još značajnija.
More...