Author(s): Safet Bandžović / Language(s): Bosnian
/ Issue: 83-84/2020
Prošlost i sadašnjost su nerazdvojne, jedna tumači drugu. Mnogi procesi „dugog trajanja“ prevazilaze lokalne okvire i regionalne granice.To se odnosi i na složeno „Istočno pitanje“, njegov sadržaj i rukavce koji prelazi granice više stoljeća. Mada je veliki dio svog razdoblja Osmanskocarstvo držalo i do jedne četvrtine onoga što se naziva Evropom, nije smatrano članom evropskog međunarodnog sistema. Ono što je na Zapadu poznato o ovom carstvu, muslimanima i Balkanu, naročito ono što je govorila nauka, ali i ono što je govorila kvazinauka i popularna literatura, nikada nije bilo beznačajno. „Istočno pitanje“ je „višestoljetniproces sukobljavanja Istoka i Zapada, Prednje Azije i Europe, kršćanstvai islama, dviju kultura i civilizacija“. U biti, to je „nastojanje da se Osmanlije i islam izbace iz Evrope“. Stav da su muslimani „tuđinci“ u Evropi dio je mentaliteta poznatog pod imenom „Istočno pitanje“, koje je u Evropi živjelo od Kučuk-Kajnardžijskog mira 1774. do Lozanskogugovora 1923. godine. Mentalitet „Istočnog pitanja“ je nastavio da živi i dalje. Može se koristiti kao „referentni okvir“ za sažimanje i razumijevanje historije muslimana Balkana do kraja XX stoljeća. Ono što je na Zapadu poznato o Osmanskom carstvu, muslimanima i Balkanu, posebno ono što je govorila nauka, ali i ono što je „nudila“ kvazinauka i popularna literatura, nikada nije bilo beznačajno. Nema nacionalizma bez stereotipao “drugima”, bez njih nema stereotipa o “sebi”, niti interesnih manipulacija. Tomovi naučno utemeljenih djela ništa, pak, ne mijenjaju u odnosu prema historiji ukoliko su društvene i političke okolnosti takve daje poželjna drugačija “svijest” i “kultura sjećanja”. Načini prikazivanja historijskih događaja mogu da oblikuju i viđenja aktuelnih društvenih dešavanja. Historija se nikada ne ponavlja doslovno, iako se neke paralele teško mogu izbjeći.
More...