
“Dragulji doneti iz ropstva”: crna muzika i politika autentičnosti
U savremenim debatama o modernosti i njenom mogućem pomračenju, kojima smo se bavili u prethodnom poglavlju, muzika uglavnom biva ostavljena po strani. To je neobično budući da je moderna diferencijacija istinitog, dobrog i lepog direktno izvedena u transformaciji javne upotrebe kulture uopšte i sve većem javnom značaju svih vrsta muzike. Izneo sam stav da su kritike modernosti koje je artikulisao sled generacija crnih intelektualaca zasnivale svoje rizomorfne sisteme propagacije u stalnoj blizini neizrecivih užasa iskustva ropstva. Izneo sam i mišljenje da je ova kritika animirana dubokim osećanjem postojanja saučesničkog odnosa između rasnog terora i razuma. [...]
More...