We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Moje wspomnienie o Zbigniewie Osińskim (1939–2018)
Zbigniew Osiński studied Polish philology first as an undergraduate and then graduate student at the Adam Mickiewicz University in Poznań (1957–1966). Then he worked at the University as an assistant professor, and later as associate professor (since 1970). It was in Poznań that he first encountered the theatre of Jerzy Grotowski, who became one of the most important subjects of his research. His first book, Teatr Dionizosa (‘The Theatre of Dionysius,’ 1972), explored the Romantic contexts in contemporary Polish theatre. Since 1970 Osiński worked at the University of Warsaw. His habilitation thesis, published as Grotowski i jego Laboratorium (‘Grotowski and his Laboratory,’ 1980), has become a major scholarly contribution and trove of information about Jerzy Grotowski’s theatrical activity. In 1991 Zbigniew Osiński was appointed University of Warsaw Professor, and he received his full professorship in 2000. In 1989 Zbigniew Osiński devised and founded the Ośrodek Badań Twórczości Jerzego Grotowskiego i Poszukiwań Teatralno-Kulturowych (the Centre for the Study of Jerzy Grotowski’s Work and Theatrical and Cultural Explorations) in Wrocław, which he ran until 2004. It later transformed into the Jerzy Grotowski Institute. My recollections of Zbigniew Osiński include his research fascinations: his participation in actions of the Laboratory Theatre and Expeditions of the Gardzienice Centre for Theatre Research. He was the author of more than a dozen books that have become substantial contributions to Polish theatre studies on Jerzy Grotowski, the Reduta Theatre, Oriental motifs in Polish culture, and Irena and Tadeusz Byrskis. He also edited the texts and writings of Jerzy Grotowski, Mieczysław Limanowski, Juliusz Osterwa, and Wacław Radulski.
More...Wspomnienie o Joannie Puzynie-Chojce (1969–2018)
The text is an attempt at sketching the professional career and describing other theatre-related activities of Joanna Puzyna-Chojka (1969–2018), a theatre scholar, academic teacher, and most of all, active participant of Polish theatre life. Puzyna-Chojka started working at the University of Gdańsk in 1993. In the twenty-five years of her professional career, she published several hundred articles devoted mostly to the newest dramaturgic strategies, presence of new media in the theatre, and various kinds of theatre realism. She is the author of Gra o zbawienie: o dramatach Tadeusza Słobodzianka (‘Playing for Salvation: On Tadeusz Słobodzianek’s Dramas,’ Kraków, 2008) and editor of four multi-author books. Puzyna-Chojka was a prolific theatre critic: she debuted in Dziennik Bałtycki in 1989, and in the next three decades she wrote several hundred theatre reviews and other texts of theatre criticism, publishing in virtually every notable periodical documenting the life of Polish theatre. And finally, Puzyna-Chojka was equally interested in the practical side of running a theatre. She worked as a literary director of the Muzyczny Theatre in Gdynia, the Wojciech Bogusławski Theatre in Kalisz, and the Witold Gombrowicz Municipal Theatre in Gdynia and she served as literary director and selectioner of the Kaliskie Spotkania Teatralne festival and literary and programme director of the R@port Festival of Contemporary Polish Plays in Gdynia (where she also participated in devising the Gdynia Dramaturgy Award). In the last years she served as the programme director of the Rzeszowskie Spotkania Teatralne – Festiwal Nowego Teatru in Rzeszów. Scholarly work, teaching, theatre criticism, organising scholarly sessions, conferences and debates, and finally working on theatre festival programmes do not make the list of Joanna Puzyna-Chojecka’s professional roles complete. She also hosted meetings with theatre artists and interviewed them after shows (e.g. at the PC Drama project or during the Sopot Two Theatres Festival). Moreover, she set at the Artistic Committee of the All-Polish Contest of Polish Contemporary Play Productions and was a co-founder and supervisor of the student nieUGiętych Theatre.
More...
Kolegica Olgica Tomik nas je napustila nakon kratke bolesti; zatečeni i zbunjeni dočekali smo taj neumitni trenutak tjelesnoga rastanka. Tiha i samozatajna Olgica, diplomirana hispanistica i indologinja te vrsna esperantistica, četvrt je stoljeća radila u Institutu za etnologiju i folkloristiku, u Odsjeku izdavaštva. Grafički je pripremila niz brojeva Narodne umjetnosti (čija je bila i dugogodišnja tajnica), brojne knjige i zbornike Instituta, a bila je i izvršna urednica Biblioteke Nova etnografija. Svojom pedantnošću i perfekcionizmom, stalnim nastojanjem da svako novo izdanje bude još bolje, ostvarila je velik dio zajedničkoga institutskog uspjeha. Također, mnogo je godina surađivala u Etnološkoj tribini u grafičkoj pripremi časopisa te drugih izdanja koja je izdavalo Hrvatsko etnološko društvo.
More...
Dana 31. srpnja 2005. godine preminula je u Zagrebu dr. sc. Đurđica Palošija, umirovljena djelatnica Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu. Studirala je na onodobnoj VII. Etnološkoj grupi Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na kojoj je diplomirala 1955. godine. Sveučilišnu karijeru započela je 1957. godine kao asistentica u Etnološkom zavodu Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Doktorat znanosti s naslovom Značajke, uloga i podrijetlo običaja šišanoga kumstva kod Južnih Slavena obranila je 1965. godine na Sveučilištu u Zagrebu. Godine 1968. izabrana u zvanje docentice na katedri za Opću etnologiju. U svojoj je karijeri u dva mandata obnašala dužnost pročelnice Etnološkog zavoda i to 1976.-1978., te 1987.-1989. godine.
More...
"U mnogim područjima života i rada koristi se čovjek narodnim tradicijskim iskustvom, umijećem i stvaralaštvom, što je prirodno i razumljivo... To bogatstvo izražava se riječju, pjesmom, plesom, svirkom, običajima, graditeljstvom, poljodjelstvom, nošnjom, slikarstvom, kiparstvom, keramikom, rezbarstvom i svime što ispunja unutarnji, a oblikuje vanjski život našeg čovjeka. Sve su to djela znanih i neznanih stvaralaca koji se tim svojim stvaralačkim činom pridružuju izgradnji i napretku zajedničke i jedine domovine Hrvatske... Teško je razjasniti i opravdati omalovažavanje i negiranje vjekovima obogaćivanog narodnog iskustva i znanja koje je oblikovalo hrvatske životne temeljnice: rodoljublje, slobodu, vjeru, poštenje, čovječnost i pravice. Ove su temeljnice očuvale Hrvatsku u prošlosti, a sigurno da nema boljeg izbora ni za budućnost!"
More...
Proteklo je nešto više od 16 mjeseci od smrti dr. sc. Maria Petrića, iskusnog etnologa i znastvenika, cijenjenog muzejskog stručnjaka. Preminuo je 22. rujna 2001. godine u svom domu u Zagrebu, ostavivši prazninu u srcima obitelji, prijatelja i brojnih kolega. Profesionalni životni put dr. Maria Petrića obilježen je humanističkim znanostima, prije svega etnologijom i poviješću u čijim je pojedinim temama bio neprikosnoveni autoritet. Poput mnogih drugih znanstvenika i humanista predanih svojem pozivu radni vijek je proveo tražeći odgovore i podučavajući druge
More...
U ponedjeljak, 4. studenog 2002. godine, ugasio se život osobe koja je nedvojbeno obilježila hrvatsku etnološku misao 20. stoljeća, štoviše, bila njezinom prekretnicom. 1 Dunja Rihtman-Auguštin, autorica brojnih znanstvenih radova, te dobitnica domaćih i međunarodnih nagrada, među njima i Herderove, tijekom ispunjenog i plodonosnog života stigla je biti i ravnateljicom Instituta za narodnu umjetnost (danas Institut za etnologiju i folkloristiku), voditeljicom znanstvenih projekata, te domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova, predavačicom na poslijediplomskom studiju etnologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gošćom-predavačicom na sveučilištima u Sieni, Rimu, Ljubljani, Varšavi, Krakovu, Budimpešti i Baselu, dopisnom članicom Mađarskog etnološkog društva, članicom udruge Folklore Fellows Finske akademije znanosti, te dopredsjednicom Međunarodnog udruženja etnologa i folklorista (SIEF). Gotovo dvanaest godina bila je predsjednicom Hrvatskog etnološkog društva, a to i sve drugo navedeno svjedoči o njezinu čvrstom i iskrenom uvjerenju o svrhovitosti, važnosti i neophodnosti društvene angažiranosti etnologa; angažiranosti unutar struke, za njezin boljitak i angažiranosti kao stručnjaka prema društvu u cjelini — i za boljitak struke, ali što je najvažnije, za boljitak društva samog.
More...
U svojoj 97. godini otišao je od nas profesor dr. Milovan Gavazzi, starosta hrvatske i slavenske etnologije, velikan hrvatske znanosti, učenjak svjetskoga glasa, neosporeni autoritet na području ove najnacionalnije od svih znanosti. Mogao je otići zadovoljan: život mu je bio ispunjen radom i dostignućima, trudom i priznanjima, a pod sam kraj svoga plodnog života doživio je da mu i njegova domovina, ljubljena Hrvatska, doživi diplomatsko priznanje čitave Europe. Lahka će mu, stoga, biti zemlja hrvatska.
More...
Točno četrnaest dana po završetku ratnih operacija u Jugoslaviji »Borba« je 29. svibnja 1945. godine objavila kraću studiju Edvarda Kardelja, sekretara Centralnog komiteta KPJ, potpredsjednika Ministarskog savjeta i ministra za konstituantu Privremene vlade Demokratske Federativne Jugoslavije (DFJ) pod naslovom »Snaga narodnih masa«, naslovom koji je i verbalno izražavao duh vremena, duh, vjeru i putokaz jedne revolucije. Autoru je tada bilo 35 godina.
More...
In Memoriam: Juozapas Algimantas Krikštopaitis (1931–2018)
More...