We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Писати цей спомин невимовно боляче. Він-бо майже фізично усвідомлює, що Її вже серед нас нема. Адже коли починаєш рядок словом „спомин”, тоді вповні усвідомлюєш, що того, про кого пишеш – вже направду нема.
More...
Am cunoscut-o pe doamna Florica Cruceru (Postolache), director la Muzeul de Artă din Constanța în zilele dintre Crăciun și Anul Nou 1967, când proaspăt angajat ca îndrumător la Muzeul de Artă din Cluj, directoarea noastră doamna Viorica Marica, ce încerca să dea un suflu nou muzeului clujean, m-a trimis într-o călătorie de documentare spre a cunoaște muzeele țării. Doamna Florica Cruceru era in plină manifestare a pasiunii sale și m-a condus prin sălile de muzeu, în depozit, oferindu-mi o conversație deosebită despre domeniul nostru. Legătura a continuat la întâlnirile profesionale, la sesiunile de comunicări, dar mai ales păstrez amintirea unui gest unic. Eram director la Accademia di Romania la Roma în anii 2000 și una din primele inițiative a fost aceea de a încerca să îmbogățesc impresionanta bibliotecă, ce suferise odată cu venirea dictaturii comuniste, fiind desființată la începutul anilor '50. Doream să-i adaug publicații privind arta românească și am făcut un apel către colegii muzeografi din țară spre a-mi trimite publicațiile lor. Surprinzător, singurul colet primit a venit de la Constanța din partea doamnei Florica Cruceru (Postolache). Gestul s-a alăturat inițiativelor sale din anii ce au urmat subliniind profunda sa dragoste pentru un patrimoniu aflat în suferință, necunoscut. Și-a cultivat cu pasiune dorința de a pune în lumină informații utile domeniului și culturii naționale, până în ultimii ani ai vieții când a apărut volumul Istorici și critici de artă români. 1800-1980, o încununare a unei mari pasiuni. Rămâne în inimile noastre ca un ilustru exemplu.
More...
Fra Stjepan Duvnjak (30.11.1948 − 13.12.2021) još kao učenik Franjevačke klasične gimnazije u Visokom (1964−68) i kao student na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1971−76) bio je željan znanja zato što je htio razumjeti svoju vjeru. Ta je težnja obilježila cijeli njegov život. Vjera i znanje, bez svođenja jednoga na drugo, ali stalno u uzajamnoj kritičkoj komunikaciji, raspoznajni su znak (signum distinctivum) njegove osobe. U tom smislu djelovao je u Zboru franjevačkih bogoslova „Jukić“ i bio glavni urednik zbornika Jukić za g. 1974. te član uredništva Jukića do svoje nagle smrti. Skoro za svaki broj Jukića preveo je jedan ili više članaka s njemačkoga jezika. Inače je veoma dobro poznavao klasične i moderne jezike. Također je bio član uredništva časopisa Bosna Franciscana sve do svoga preminuća. Bio je oduševljen reformom Katoličke Crkve koju je započeo Drugi vatikanski sabor (1962−65) i vjerodostojno se zauzimao za obnovu naše franjevačke zajednice i Katoličke Crkve na svim područjima i na svim razinama njihova života i djelovanja.
More...
Johann Baptist Metz rođen je 5. kolovoza 1928. u Auerbachu, u pokrajini Oberpfalz (dijelu savezne države Bavarske), čiji je glavni grad Regensburg. Doktorirao je iz filozofije i teologije, a glavni mu je učitelj bio Karl Rahner, isusovac i glasoviti katolički teolog. Metz je zaređen za katoličkoga svećenika 1954. u Bambergu. Habilitacijsku radnju pisao je kod Rahnera u Münchenu. G. 1963. preuzeo je katedru fundamentalne teologije na Katoličkom teološkom fakultetu u Münsteru. Šezdesetih godina prošloga stoljeća sudjelovao je u radu poznatoga Internationale Paulus-Gesellschaft [Međunarodnog Pavlova društva] u Frankfurtu, u kojem je veoma uspješno razvijao dijalog između kršćana i marksista, a 1964. izrazito je aktivan u mirovnom pokretu. Od 1963. prijateljuje s najvećim marksističkim filozofom Ernstom Blochom i surađuje s filozofima Frankfurtske škole (Theodorom W. Adornom, Maxom Horkheimerom, Walterom Benjaminom i Herbertom Marcuseom) koji su razvili tzv. kritičku teoriju društva, a kasnije i s Jürgenom Habermasom.
More...
In memoriam: Father Witold Konstanty Kujawski (1938-2021)
More...
Izmučen teškom bolesti, u Zagrebu je 1. prosinca 1994. umro prof. dr. Zlatko Vince. Umro je nakon 40 godina uporna rada posvećena proučavanju hrvatskoga književnog jezika, poglavito novije njegove povijesti.
More...
Problem je otuđenja pedesetih godina dvadesetog stoljeća bio jedan od ključnih prijepora u filozofskom raspravljanju o biti marksizma, u rasponu od dogmatskog marksizma do marksizma u kojem se otkriva mogućnost njegove kreativnosti. Tako je na simpoziju filozofskih društava Jugoslavije u studenome 1960. godine na Bledu, vrijednost marksizma koji se temelji na autonomiji čovjeka, odnosno na produkciji svijeta, kao posljetku samosvjesnog i savjesnog djelovanja, prevagnula, naspram »funkcionalnosti« čovjeka u reprodukciji onoga što jest. Iste je godine zagrebački časopis Naše teme priredio tematski blok o otuđenju, u kojem je došla do izražaja progresivnija struja u području marksizma. Čini se da je danas tragikomično raspravljati o »zastarjelosti« koja tobože ne zavređuje ni minimum pažnje. Međutim, budući da je marksizam in extenso posljednjih nekoliko desetljeća bačen u zapećak, ili je pak izvrgnut dijaboličnim »interpretacijama«, onda je prijeko potrebno vratiti se na motive njegova rehabilitiranja u djelovanju prominentnih predvodnika, a među kojima je zasigurno i Dimitrije Sergejev.
More...
Liku i djelu Roberta Torrea bilo bi pogrešno pristupiti na klasičan način. Učinili bismo tako nepravdu čovjeku koji je zazirao od strukturiranosti životnoga svijeta. Kada bismo ga pokušali uklopiti u pravilnost i uniformiranost, izgubio bi se neumoran duh čovjeka koji je filozofiju živio punim plućima. Torre je bio čovjek anarho-liberalnih ideala. U toj se slobodi od stege kompromisa društvenosti može odgonetnuti njegov istinski profil. Odupiranjem otuđenju koje se raznorodno nameće, ostajemo sami u jednoj od dviju krajnosti – u nihilizmu usamljenosti ili mudrosti samoće.
More...
Otišao je od nas Miladin Vuković, redovni profesor Univerziteta Crne Gore, istaknuti rusista i književni kritičar, izuzetni poznavalac umjetnosti, divan kolega i izvrstan čovjek, prema kojem smo mnogi mi, njegove kolege, pokušavali da se ravnamo, od njega mnogo toga saznajući kroz istinsku saradnju i višedecenijsko prijateljstvo.
More...
Прије нешто више од годину дана Филозофски факултет је остао без једног од најугледнијих професора, академика Слободана Калезића. Професор Слободан Калезић је на Студијском програму за српски језик и јужнословенске књижевности предавао више предмета, а између осталих хрватску књижевност, ренесансу и барок, које је истраживао током цијелог свог плодног стваралачког рада.
More...
Preberimo sjećanja na junake naše prošlosti, i pokušajmo da u njima prepoznamo crte ličnosti koje su ginule od nutrinskih stega. Teško će nam to poći za rukom. Jer, velike teme ne podnose a i ne zaslužuju ljude koji u sebi ne nose zrno pjesničke slobode. A akademik Vojislav P. Nikčević odista je bio pjesnički slobodan u svom pohodu na velike teme. To nam govore i građanske tračnice koje je prešao, i brojni radovi kao posljedice njegovih interesovanja.
More...
Iskazujem riječi iskrene tuge i žaljenja što smo izgubili uglednu ličnost, vrsnog stručnjaka iz oblasti nauke o jeziku, profesora, pedagoga, znalca, kolegu i prijatelja, Marijanu Petrovnu Kiršovu, što je otišla u vječnost, ne i zaborav, bolno, surovo, nenadno...
More...
Naš uvaženi kolega i nadasve prijatelj Piter Preston preminuo je u Notingamu u utorak 18. oktobra 2011. godine, poslije duge i teške borbe protiv raka pankreasa. Za njim su ostali njegova suprugra Barbara, njihova kćerka Rebeka i sin Ben, kao i njihovi supružnici i unuke Ana, Rušin i Kaomi.
More...
Akademik i redovni profesor Filološkog fakulteta u Beogradu, dr Asim Peco, jedan od najrenomiranijih dijalektologa srpskohrvatskog jezika, umro je u decembru prošle godine. Svojim naučnim djelom ostavio je vidan pečat u nauci o jeziku, pogotovo dijalektologiji. O značaju njegovog rada i djelovanja ne treba mnogo govoriti, jer bogata bibliografija njegovih radova o tome najpotpunije i najrječitije svjedoči.
More...
Poslije kraće i teške bolesti, 28. marta 2013. godine, napustila nas je doc. dr Biljana Milatović (rođena Ognjenović). Duboko nas je potresao i rastužio odlazak koleginice koja je za svog kratkog života, svojom stručnošću i profesionalnošću, bila uzor mnogima. Bila je uzor i svojom čovječnošću po kojoj ćemo je pamtiti, a koja je tako rijetka u današnjem vremenu. I zbog koje Biljanin odlazak ponajviše boli.
More...