Antun Vujić između »kulture sjećanja« i kritičke refleksije
Kada smo se Antun Vujić i ja upoznali 1967. godine u Gradskom komitetu Saveza omladine Zagreba, u Teslinoj 1, bio sam na drugoj godini studija filozofije i sociologije na zagrebačkome Filozofskom fakultetu. Vujić je bio pred završetkom istog studija, a imao je i redakcijsko iskustvo u Studentskom listu, što je za mene, »petogimnazijalca«, u to vrijeme bila važna referenca. Obojica smo iste te godine ušli u profesionalnu gradsku omladinsku politiku, s tim što je meni kao devetnaestogodišnjaku i skupini suradnika slične dobi bilo povjereno stvoriti jedinstvenu općinsku omladinsku organizaciju Zagreb–Centar na području od ulice Braće Oreški (danas, Republike Austrije) do Kvaternikova trga te od Glavnog kolodvora do Sljemena, dakako, sa zadaćom da iniciramo kvalitativne, »reformske« promjene u načinu rada nekoliko stotina omladinskih organizacija.
More...