We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
U knjizi Hitlerovi dragovoljni dželati Danijel Goldhagen razotkriva nekoliko »konvencionalnih objašnjenja« za motive koji leže u pozadini delovanja onih koje on zove »pešadincima« Holokausta. Goldhagen piše kako »shvatanja da su izvršioci doprineli genocidu zato što su bili primorani, zato što su bili nepromišljeni, poslušni izvršioci državnih naređenja, zbog sociopsihološkog pritiska, zbog izgleda za lično napredovanje, ili zato što nisu shvatali ili se nisu osećali odgovornim za ono što čine«, »nisu održiva«. Njegova opsežna analiza pojedinaca uključenih u ubijanje Jevreja, u policijskim bataljonima, u radnim logorima i marševima smrti, izdvaja virulentan, rasni antisemitizam kao nužan i dovoljan uslov za dragovoljno i oduševljeno učestvovanje tih »običnih Nemaca« u genocidnom projektu nacista.
More...
Hana Arent se ponekad smatra važnim izvorom ili nadahnućem savremene komunitarne političke misli. U tom shvatanju postoji izvesna mera istine, ali misliti o njenoj političkoj teoriji kao izrazito komunitarnoj više je nego pogrešno. Jer, ono što karakteriše komunitarizam kao filosofsko osporavanje liberalizma jeste njegovo naglašavanje toga kako se sopstvo konstituiše kroz kolektivni ili grupni identitet, kao i argument da nedovoljna pažnja prema snazi zajedničkih identiteta obeležava središnji nedostatak liberalno-individualističkih koncepcija političke zajednice.
More...
Describing the Jewish communities in the multi-religious history of Iraq can only take place from a historical perspective, simply because they no longer exist. Apart from a few individuals, there is no future perspective at this point in time.
More...
The Karaites are one of the religious communities erased from the memory of Iraq. Today hardly anybody in Iraq remembers this centuries-old religious community rooted in the Abrahamic faith of Islam, Christianity and mainstream Judaism. Multiple marginalisations resulted in nobody ever telling the story of the last Karaites in Iraq. The isolated and rural community in the town of Hīt in Anbar did not have any intellectuals to document their history. Later, Karaite Jews became a minority among the rabbinic Jews in Israel and the Iraqi Karaites were even a tiny minority within the minority of the Karaites of Israel. Without anyone interested in their history, even the second generation in Israel did not think that the stories of their parents and grandparents would be worth recording and telling.
More...
MIXER, Aleksandar Novaković: Jevreji kao dramatis personae u srpskoj drami; CEMENT, Bojan Samson: Ćorsokak. Retrovizor. Rikverc; ARMATURA Sonja Gočanin: Strah od hiperseksualizacije; VREME SMRTI I RAZONODE, Tomica Ćirić: Mi čekamo ovčara, Pseudo Lucić: Falolatrijska tužbalica; BLOK BR. V, Kosmoplovci: Krpelj #240
More...
MIXER, Filip David: Uloga Nedičevog kvinsliškog režima u „konačnom rešenju“ jevrejskog pitanja; CEMENT, Saša Ćirić: No pasaran, radovi na putu; ŠTRAFTA, Vladimir Arsenić: Razbijanje Ninove nagrade, Goran M. Antić: Nešto je trulo u srpskom pravosuđu; VREME SMRTI I RAZONODE, Tomislav Marković: Jadi mladoga Entera, Predrag Lucić: Da te nije, Srbija; BLOK BR. V, Aleksa Jovanović i Lazar Bodroža: Avanture zeca Milorada
More...
Published 1928 by: EDITION DU BUREAU DE POALE-SION, BERLIN, N. 24, AUGUSTSTRASSE, 17 // The booklet provides an analysis of the way how immigrants from Europe to Palestine get engaged into the regional economy. Wealthy Jewish immigrants (mainly from Western Europe) , developing enterprises in agriculture, industry, or trade-business are providing employment rather to Arab workers (for lower wages) than to poor Jewish immigrants (mainly from Eastern Europe). So, in their socialist approach the authors come to the result that equal pay for Jewish and for Arab emploees should be obligatory for the "Capitalist immigrants".
More...
Vane Ivanović je umro 4. aprila 1999. Nekoliko nedelja pred smrt nije bio pri svesti, pa nije ni znao da je 24. marta NATO započeo bombardovanje Srbije. To mi je rekao njegov mlađi sin Andrija kada mi je telefonirao da mi saopšti tužnu vest i zamoli da je prosledim njegovim jugoslovenskim prijateljima u Britaniji. Sećam se da je u tom trenutku J. bila pored mene i da me je bezuspešno tešila. Nisam mogao da zadržim suze. Kada sam se malo pribrao, telefonirao sam profesoru Stevanu Pavloviću, a zatim i ostalim zajedničkim prijateljima. Imao sam osećaj da je Vanetov odlazak značio mnogo više nego lični gubitak za porodicu i prijatelje, među kojima sam poslednjih godina njegovog života bio i ja. Baš u kontekstu strašnih događaja iz poslednje decenije prošlog veka – gubitak stotina hiljada života, miliona domova, stotine hiljada, ako ne i milioni fizički i mentalno osakaćenih ljudi, nestanak jedne zemlje, zajedničkog jezika, zajedničkih uspomena… – osećao sam da je Vanetov odlazak bio posebno težak gubitak. J., Amerikanka, nije mogla da razume kako može jedan čovek, koji pritom nije bio predsednik ili bar vođa političke partije, nego emigrant, doduše dobrostojeći, toliko da znači za jedan narod. Nisam uspeo, a možda ni umeo, da joj objasnim. Već smo se bili raspravljali oko NATO bombardovanja: ona, Amerikanka, stidela se politike svoje zemlje i bila je gotovo stoprocentno na srpskoj strani. Ja sam pokušavao da razumem sve tri (dve?) strane u sukobu, ali sam se najviše stideo i najviše osuđivao zločine koje je činila srpska strana. Stalno sam se pitao šta bi Vane rekao i kako bi se držao. Bio sam uveren da sam postupao kao što bi i on: on bi osudio zločine srpske strane, sigurno ne bi podržavao albanski nacionalizam i akcije UČK, bio bi protiv daljeg cepanja jugoslovenskog prostora, i ne bi podržao zapadnu vojnu intervenciju protiv njegovih Jugoslovena. Jednom rečju, bio bi u ‘mini manjini’ (kako bi on rekao) i bilo bi mu užasno teško. Kao što je bilo i meni, profesoru Pavloviću, Desimiru Tošiću, Jasni Dragović, Dejanu Joviću i ostalim prijateljima s kojima sam tada bio u stalnom kontaktu.
More...
Ultraortodoksna zajednica (haredim) oduvek izaziva žestoke kritike sekularnih izraelskih građana. Njihova različitost, zatvorenost, njihovi neobični običaji i vođe koji mumlaju molitve, staromodna odeća, odnos prema ženama, odbijanje da rade i služe vojni rok (ne daj bože!), to što njihova deca uče po odvojenom školskom programu – sve to neprekidno doliva ulje na vatru. Mržnja prema njima je slepa, preterana i neprikladna. Ponekad se graniči sa antisemitizmom. Reči koje se izgovaraju protiv njih su ružne i nepristojne, među najgorima koje se čuju u javnom prostoru.
More...
This paper proposes to compare the ideological and legal frameworks of the Romanian and Hungarian Jewish labor service system. The analysis brings into focus Transylvania, a territory which was divided between Hungary and Romania in the time of the Second World War. Between 1940-1944 the northern part of Transylvania was part of Hungary, while the southern territories belonged to Romania. This territory split in two had a Jewish population with common characteristics like their Hungarian language and culture and their socio-cultural background. However, their fate in the time of the Holocaust were totally different.
More...
In Israel as in other countries, when the COVID-19 epidemic surfaced it exacerbated the existing divisions and tensions in society. A group that came under severe attack from the public was the Jewish Ultraorthodox population (the Haredi). This was due to disregard on the part of certain ultra orthodoxgroups of the restrictions imposed in response to the epidemic and an exceptionally high infection rate in that community – as much as 70% of cases recorded from February until May this year affected members of that community.
More...
Se židovskou tematikou se setkáváme v našich zemích již od 10. století, kdy do českých zemí přicházeli první Židé. Od té doby se Židé opakovaně stávali cílem útoku ostatních, často přicházeli nejen o svůj majetek, ale i o své životy. Vše vyvrcholilo druhou světovou válkou a holocaustem. Historie židovského obyvatelstva i jeho každodenního života je bohužel v rámci středoškolského vyučování opomíjena – převážně z časových důvodů. Proto je velmi důležité i v dnešní době, kdy antisemitismus není výjimkou, aby se studenti o židovské tematice dozvěděli a společně o ní diskutovali. Díky níže popsaným programovým blokům se se studenty můžeme dotknout nejen perzekucí židovské komunity, transportů a poválečné situace, ale také židovských tradic a zvyků.
More...