We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
3.1.43. Svakog prepodneva radim sa Lionom Fojhtvangerom na VIZIJAMA SIMON MAŠAR. Saradnja se odvija dobro i predstavlja oporavak posle rada na filmu, premda fojhtvanger sasvim zanemaruje sve ono tehničko i socijalno (epski prikaz, fau-efekat, formiranje figura od socijalnog, a ne biološkog materijala, uobličavanje klasne borbe u fabuli itd..)
More...
Tekst predstavlja prevod snimka saslušanja Bertolta Brehta pred Komitetom predstavničkog doma za neameričke aktivnosti, održanog 30. oktobra 1947.
More...
Najštetnija, ali i najčešća greška u ratmatranjima Brehtove teorije jeste pogled na nju kao utvrđenu i nepromenljivu, i - shodno tome- viđenje date teroije ili kao dogmatične, komunizmom nadahnute apstrakcije, ili kao sveti nalog namenjen obožavanju. Breht je počeo da promišlja ideje sa kojima se najčešće dovodi u vezu u kasnim dvadesetim i ranim tridesetim godinama dvadesetog veka.
More...
Breht je oktobra 1946. iz egzila u Americi pisao svom najstarijem prijatelju i saradniku, dizajneru Kasparu Neeru: "Bilo bi lepo kada bi nam Teater am Šifbauerdam u Berlinu, na primer, ponovo bio dostupan." Rat i Hitlerova vladavina bili su završeni, i Breht je bio rešen da dobije sopstveno pozorište i konačno postigne ono što je za njega moralo biti vrhovni cilj, koji se nikad pre nije činio dostižnim.
More...
Brehtovo zanimanje za film mnogi vide kao sekundarno, jer filmski predlošci i eseji u kojima on promišlja ovaj medij deluju rasuti i sporadični.
More...
Interview with David Foster Wallace by Dave Eagers
More...
Dejvid Foster Volas (1962-2008) iz barem jedne perspektive jeste ključni američki pisac iz epohe prelaza stoljeća, odnosno prelaza iz dvadesetog u dvadeset i prvi vijek. Riječ je o onoj perspektivi čiju je polaznu poziciju dobro sumirao Emil Sioran zapisavši da bi se Plutarh u naše vrijeme bavio „uporednim životima gubitnika". Dejvid Foster Volas je tamna sjenka Džonatana Franzena, onog koji je iz mejnstrim perspektive ključni pisac svoje generacije. On je onaj kojem je bog dao veći talenat, ali ga je istovremeno prokleo teškim karakterom. On je ono što je Sead Sušić bio Safetu, ono što bi neki malo baksuzniji Mocart bio malo srećnijem Salijeriju.
More...
Sa malim brojem aktera, ali velikim odjekom u široj javnosti, slučaj Rastkove pesme „Spomenik" bio je prvorazredna senzacija početkom 1922. godine, najavivši neočekivano burnu godinu u srpskoj književnosti obeleženu oštrim polemikama i sukobima. To što se Rastko Petrović našao na samom početku godine (i doslovno, budući da prvi broj Puteva izlazi '.januara '922) i na njenom kraju (zbirka Otkrovenje izlazi iz štampe '5. decembra '922) predstavlja „simbolički okvir" ove najvažnije, „zenitne" godine srpske avangarde.
More...
Branislav Nušić… Šekspir srpskog pozorišta, komediograf i satiričar, književnik i diplomata, upravnik pozorišta i fotograf… O Branislavu Nušiću se mnogo zna. Zna se da je rođen u cincarskoj porodici kao Alkibijad Nuša, ali se ne zna zašto je sa svojim punoletstvom odmah promenio ime u Branislav Nušić. Iz potonjih njegovih dela, uviđa se da ga je samo osećaj pripadanja srpskom narodu i nepatvoreni patriotizam i zemljoljublje nagnalo da se čak i imenom stopi sa svojim srcem, koje je pripadalo Srbiji. [...]
More...
Kako je Srbija pre devedeset godina proslavila jubilarni rođendan Branislava Nušića. Slavljeniku su pripali i darovi: od Jugoslovenskog novinskog društva dobio je srebrnu palmu i pehar, od Lekarskog udruženja – zlatno pero… Premijera novog komada Dušana Kovačevića „Rođendan gospodina Nušića“ pre dva dana u Zvezdara teatru, posveta je velikog savremenog komediografa svom prethodniku i deo našeg, (još uvek) veoma skromnog obeležavanja jubileja: sto pedeset godina od rođenja Branislava Nušića. [...]
More...
Kada se piše o Branislavu Nušiću, obično se to čini o njegovim književnim delima, prevashodno pozorišnim komadima, manje o njegovoj biografiji, ali ne i o njegovim biološkim naslednicima. Da bismo zaokružili biografiju Nušića, pokušao sam da napišem kratak prilog o njegovim naslednicima. Kao đak Užičke gimnazije od 1945. do 1952. godine gledao sve Nušićeve komedije i drame, koje su izvođene u pozorištu u Užicu, a rado sam čitao i ostala njegova književna dela, posebno Autobiografiju. Tada nisam mogao ni da sanjam da ću pisati nešto o Nušiću. [...]
More...
Počev od 2009. u Ivanjici se svake godine krajem avgusta održava Nušićijada. Reč je o kolaž festivalu satkanom od muzičkih koncerata, pozorišnih predstava, sportskih događaja, performansa, izložbi i filmskih projekcija, začinjen ceremonijama i paradom kostimiranih građana kao svojim zaštitnim nakom. Ona predstavlja spoj kulture i zabave, tradicionalnog i modernog, mladosti i iskustva, individualnog i kolektivnog. Poznato je da je Branislav Nušić bio odličan besednik i da je napisao jedan od najboljih priručnika za retoriku na srpskom jeziku Retorika. Imajući to u vidu, u okviru Nušićijade u Ivanjici počev od 2012. godine organizuje se Besedničko veče: „Nušić i reč“. Ono se sastoji iz dva dela. U prvom delu ugledna ličnost iz javnog života po pozivu govori „Besedu o Nušiću“ na temu o Branislavu Nušiću kao besedniku i teoretičaru retorike. U drugom delu „U slavu reči“, nastupaju revijalno najuspešniji takmičari u besedništvu u Srbiji u tekućoj godini. U periodu od 2012. do 2014. godine održane su tri Besedničke večeri u Ivanjici u kojima je učestvovalo tridesetak besednika. Časopis Hereticus je u rubrici „Besede“ objavio sledeće besede: Marko Krstajić, Strah od slobode; Aleksandar Marković, Zaboravljeni um Srbije, (Hereticus, br. 1–2/2011); Uroš Pavlov, Vera u pravi put, (Hereticus, br. 1–2/2012); Aleksandar Marković, Srbijo, često se ovoga seti; Milivoj Suvajdžin, Taština praznine; Igor Stojilović, Vostani Serbie; Jovana Jeremić, Pravi ljudi na pravim mestima (Hereticus, br. 1–2/2013). U ovom broju Hereticusa objavljujemo ostale besede učesnika Besedničke večeri „Nušić i reč“ u Ivanjici u periodu od 2012. do 2014. godine.
More...
Dragoljub Jovanović (Pirot 1895 – Beograd 1977), naučnik, političar, publicista. Osnovnu školu je završio u Pirotu, a gimnaziju u Beogradu. Dragoljubovo školovanje prekinuto je 1914. godine, a rat ga je zatekao u Pirotu. Odatle ga vojne vlasti šalju u Makedoniju za učitelja u manastir Lesnovo, gde će ostati do kraja 1914. godine. Od početka 1915. godine do povlačenja preko Albanije novembra iste godine, radio je kao učitelj, a kasnije kao bolničar u vojnoj bolnici u Radovištu. Početkom 1916. godine srpska vlada ga je poslala u Francusku na školovanje. Po dolasku u Klermon prvo je završio studije filozofije, da bi potom oktobra 1917, upisao studije na uglednom Pravnom fakultetu u Parizu kod čuvenog profesora Buglea. U Parizu je upoznao studentkinju Danicu Danu Milošević, sa kojom se oženio novembra 1919. godine. U ovom broju objavljujemo izvode iz Dnevnika Dragoljuba Jovanovića koji je on vodio tokom Prvog svetskog rata. [...]
More...
Dana 19. novembra 2014. godine preminuo je cenjeni saradnik našeg časopisa Dobrica Gajić. Vest da je skromni i čestiti Dobrica izvršio samoubistvo u porodičnom stanu u Mladenovcu duboko je pogodila sve nas, njegove prijatelje i saradnike. Živeći uspravno, vredno radeći i delajući na odgovoran, principijelan i požrtvovan način, Dobrica je sagoreo naglo i previše rano. [...]
More...
Najveća knjiga o nekreativnom pisanju već je napisana. Od 1927. do 1940. godine, Valter Benjamin je u jednom delu koje nosi naslov Projekat Pasaži objedinio brojne ideje na kojima je tokom svoje karijere radio. Mnogi su tvrdili da taj rad nije ništa drugo do hrpa fragmenata i skica sa stotinama stranica ispunjenih beleškama za nenapisano delo koherentne misli. Drugi su paktvrdili daje rečo revolucionarnom delu od hiljadu stranica punom prisvajanja i citiranja, tako radikalnom u svom nesažetom obliku daje nemoguće setiti se nekog drugog dela u istoriji književnosti koje ima takav pristup.
More...
Za 17 godina, koliko je prošlo otkad sam napisao Odvaljeno do daske (Cranked Up Really High), svet se zaista promenio. Bili smo svedoci prelaska sa CD-a na MP3, i pojave instant dostupnosti većine onoga što sam pokrio u ovoj knjizi samo jednim klikom miša. Sve manji broj ljudi još uvek troši novac na muziku, ali većina se odlučuje za deljenje i besplatan „striming". I dok je muzika o kojoj sam pisao postala mnogo dostupnija, pank supkultura se nije nimalo promenila, čak i ako je zvuk koji se s njom povezuje neznatno mutirao. Ništa od toga nije omelo kolekcionarski ološ koji i dalje juri raritete.
More...
Ljudi su višeslojna, pervertirano nestabilna bića, a čini se da su kontrakulturni tipovi najteži za definisanje. Uprkos tome, postoji nekoliko osnovnih principa, ili metavrednosti, koji odvajaju kontrakulturu od mejnstrim društva, od supkulturnih, religijskih i etničkih manjina, kao i od nekontrakulturnih disidentskih grupa.
More...