CAS Newsletter 2006 / No 2
Articles, pictures and interviews can be reprinted only with the consent of Centre for Advanced Study Sofia (CAS - Sofia). Any citations should be duly acknowledged.
More...We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Articles, pictures and interviews can be reprinted only with the consent of Centre for Advanced Study Sofia (CAS - Sofia). Any citations should be duly acknowledged.
More...
Articles, pictures and interviews can be reprinted only with the consent of Centre for Advanced Study Sofia (CAS - Sofia). Any citations should be duly acknowledged.
More...
Articles, pictures and interviews can be reprinted only with the consent of Centre for Advanced Study Sofia (CAS - Sofia). Any citations should be duly acknowledged.
More...
Articles, pictures and interviews can be reprinted only with the consent of Centre for Advanced Study Sofia (CAS - Sofia). Any citations should be duly acknowledged.
More...
Articles, pictures and interviews can be reprinted only with the consent of Centre for Advanced Study Sofia (CAS - Sofia). Any citations should be duly acknowledged.
More...
Articles, pictures and interviews can be reprinted only with the consent of Centre for Advanced Study Sofia (CAS - Sofia). Any citations should be duly acknowledged.
More...
Articles, pictures and interviews can be reprinted only with the consent of Centre for Advanced Study Sofia (CAS - Sofia). Any citations should be duly acknowledged.
More...
Articles, pictures and interviews can be reprinted only with the consent of Centre for Advanced Study Sofia (CAS - Sofia). Any citations should be duly acknowledged.
More...
This paper investigates issues relating to religious education in public school system in the Republic of Croatia. It focuses mainly on Catholic Catechism in public school, due to the fact that population of Croatia is predominantly Catholic and the fact that Croatia has entered into international accords with Holy See. Paper particularly analyzes and describes instances of discrimination of nonreligious school children and criticizes the fact that no alternative education is provided to such children, at least in the first three grades of elementary schools. Finally, the paper offers certain recommendations to mitigate existing problems and to eliminate discrimination from public school system of the Republic of Croatia.
More...
Pitanje javnosti rada Ustavnog suda, koje je izazvalo tako veliku polemiku kako među samim sudijama Ustavnog suda tako i u profesionalnim krugovima i medijskoj javnosti, verovatno da nije zasluživalo veliki prostor i vreme koje je potrošeno da bi se razjasnilo o čemu je zapravo reč. Ustavna garancija javnosti rasprave pred Ustavnim sudom, uz opšteprihvaćene standarde za isključenje javnosti (koji se odnose na zaštitu interesa nacionalne bezbednosti, javnog reda i morala u demokratskom društvu, kao i zaštitu interesa maloletnika ili privatnosti učesnika u postupku), odnosila se oduvek samo na javno raspravljanje učesnika u postupku pred Ustavnim sudom. Iznenada, neoprezno i bez dovoljne svesti o posledicama, Poslovnik o radu Ustavnog suda iz 1991. godine neočekivano je javnost uveo i na sve redovne sednice Ustavnog suda, na kojima se nije odvijala javna rasprava, već se na njima obavljalo većanje i glasanje sudija o predloženoj odluci. Moguće je pretpostaviti da se to dogodilo usled nedovoljnog razlikovanja faze većanja od ostalih faza u postupku odlučivanja Ustavnog suda u predmetima klasične ustavnosudske nadležnosti u normativnoj kontroli. Nažalost, iako je takva nezakonita praksa trajala godinama, neprirodnost slike „direktnog prenosa svega onog što se događalo na sednici Suda“ ili sudije koji učestvuje u većanju i glasanju, a svoja gledišta iznosi pred predstavnicima medija i svoja uverenja brani uz nadzor televizijskih kamera, nije time bila manje upečatljiva.
More...
Isprepletenost i podudarnost etničke i religijske pripadnosti u BiH direktno se odražava na položaj religijskih manjina u BiH. Zbog takve karakteristične strukture, gdje se svi napori usmjeravaju ka pružanju jednakog tretmana trima većinskim religijama, prava religijskih manjina ostaju zapostavljena. Iako su na snazi mnogi pravni propisi koji garantiraju jednak položaj svih religijskih zajednica, religijske manjine se svakodnevno stavljaju u obespravljen položaj. To je na primjer vidljivo iz činjenica da Ustav Republike Srpske navodi Srpsku pravoslavnu crkvu kao crkvu srpskog naroda i drugih naroda pravoslavne vjere, te da religijske manjine nisu zastupljene u Međureligijskom vijeću BiH. Pored toga, obespravljenost religijskih manjina dolazi do izražaja i u koncepciji religijskog obrazovanja u školama, gdje u većini slučajeva učenici nisu u mogućnosti da pohađaju religijsko obrazovanje po svom izboru, nego zbog konretnih okolnosti moraju konzumirati vjersku pouku većinske religije. Problemi sa legislativom u BiH, kao što su neharmoniziranost te siromašna zakonska zaštita od diskriminacije, samo dodatno doprinose marginalizaciji religijskih manjina u društvu. Zbog pojedinih Ustavnih odredbi koje omogućuju povlašteni položaj određenoj religiji i uske povezanosti religije i politike, BiH sve više postaje polusekularna država, u kojoj se za vođstvo takmiče tri većinske religije. Iz svega navedenog slijedi da bi vlasti BiH trebale poduzeti različite mjere kako bi se religijske manjine zaštitile od diskriminacije. Prvi korak bi predstavljalo ukidanje odredbe Ustava Republike Srpske, kojom se daje povlašteni položaj Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Dalje, religijske manjine treba da budu zastupljene u organima Međureligijskog vijeća u BiH. Aktivnim djelovanjem Međureligijskog vijeća bi se mogao znatno poboljšati položaj religijskih manjina u društvu. Pored toga, vlasti BiH bi trebale poduzeti korake kako bi harmonizirale i ojačale zakone vezane za zaštitu od krivičnog djela poticanja na mržnju. Iako krivična djela počinjena iz mržnje prema religijskim manjinama nisu česta pojava u BiH, ipak stručnjaci za ljudska prava ukazuju na njihovo postojanje. Stoga bi harmonizacija zakonodavstva znatno olakšala sudijama i tužiocima sankcioniranje krivičnog djela poticanje na mržnju, što bi opt doprinijelo ujednačavanju sudske prakse, a time i efektivnijoj zaštiti i prevenciji od sličnih krivičnih djela. Na posljetku, jedna od ključnih stvari za uklanjanje diskriminacije religijskih manjina u BiH jeste izmjena dosadašnjeg načina religijskog obrazovanja u školama. Umjesto vjerske pouke o samo jednoj religiji, učenici treba da se educiraju o različitim kulturama i religijama. Kao što je predhodno navedeno, zbog okolnosti, škole su ograničene u pogledu pružanja vrste religijskog obrazovanja, tako da bi ovakva opcija bila prikladna za učenike svih vjeroispovijesti, kod kojih bi se ujedno i razvijala svijest o važnosti tolerancije i ravnopravnosti u društvu.
More...
Social inclusion is a process which ensures that persons, who fall into risk group and who are in threat of poverty and social exclusion, are given an opportunity and necessary resources in order to fully participate in economic, social and cultural life, and also the opportunity to enjoy a standard of living and prosperity, which is considered normal in a society in which they live. By social inclusion is ensured that an individual is fully involved in decision making processes directly related to his/her life and access to basic economic, social and political rights. The process of joining the EU provides a basis for strengthening social inclusion in Bosnia and Herzegovina, due to the needs to implement European standards in the context of social exclusion, as well as policies for its reduction. In order to join the European Union, Bosnia and Herzegovina must build capacity to address problem of social exclusion, and fulfill the preconditions relating to the social dimension of the European Union. Therefore, the issue of social inclusion is one of the main issues of development in Bosnia and Herzegovina, because it is important that Bosnia and Herzegovina provide better future to it’s citizens.
More...
The author discusses the issue of equality and inequality in achieving rights from pension and disability insurance in Bosnia and Herzegovina through the analysis of the set conditions related to insurance and age limits regarding the rights to old-age pension in accordance with the general provisions on the pension and disability insurance, and special regulations on the retirement in both entities. A special problem of inequality occur due to differences in incomes of pensioners, beneficiaries of the entity’s pension found institutions and disability insurance, for the persons who were granted retirement before the war, with a single insurance found institution and the single economic space. This is an open problem that burdens the insurance institution in the entities. In the conclusions and recommendations, the author suggests modalities to resolve the issues of inequality by strengthening the role of state government levels.
More...
Isprepletenost etničke i religijske pripadnosti u BiH se direktno odražava na položaj religijskih manjina u BiH. Zbog takve karakteristične strukture, gdje se svi napori usmjeravaju ka pružanju jednakog tretmana trima većinskim religijama, prava religijskih manjina ostaju zapostavljena. Iako su na snazi mnogi pravni propisi koji garantiraju jednak položaj svih religijskih zajednica, religijske manjine se svakodnevno stavljaju u obespravljen položaj. Na primjer, to je vidljivo iz činjenica da Ustav Republike Srpske navodi Srpsku pravoslavnu crkvu kao crkvu srpskog naroda i drugih naroda pravoslavne vjere, te da religijske manjine nisu zastupljene u Međureligijskom vijeću BiH. Pored toga, obespravljenost religijskih manjina dolazi do izražaja prilikom religijskog obrazovanja u školama, gdje u većini slučajeva učenici nisu u mogućnosti da pohađaju religijsko obrazovanje po svom izboru, nego zbog okolnosti pristaju na vjersku pouku većinske religije. Problemi sa legislativom u BiH, kao što su neharmoniziranost, te siromašna zakonska zaštita od diskriminacije, samo dodatno doprinose marginalizaciji religijskih manjina u društvu. Zbog pojedinih ustavnih odredbi, gdje se povlašteni položaj daje određenoj religiji, te uske povezanosti religije i politike, BiH sve više daje utisak polusekularne države, u kojoj se za vođstvo takmiče tri većinske religije. Iz svega navedenog je očito da bi vlasti BiH trebale poduzeti različite mjere kako bi religijske manjine zaštitile od diskriminacije. Prvi korak ka tome je ukinuti odredbu Ustava Republike Srpske, kojom se daje povlašteni položaj Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Dalje, religijske manjine treba da budu zastupljene u organima Međureligijskog vijeća u BiH. Aktivnim djelovanjem Međureligijskog vijeća mogao bi se znatno poboljšati položaj religijskih manjina u društvu. Pored toga, vlasti BiH bi trebale poduzeti korake kako bi harmonizirali i ojačali zakone vezane za zaštitu od krivičnog djela poticanja na mržnju. Iako krivična djela počinjena iz mržnje prema religijskim manjinama nisu česta pojava u BiH, ipak stručnjaci za ljudska prava su ukazali na njihovo postojanje. Stoga, harmonizacija zakonodavstva bi znatno olakšala sudijama i tužiocima sankcioniranje krivičnog djela poticanje na mržnju, što bi doprinijelo konzinstentnosti sudske prakse, a time i efektivnijoj zaštiti i prevenciji od sličnih zločina. Naposljetku, jedna od ključnih stvari za uklanjanje diskriminacije religijskih manjina u BiH jeste izmjena dosadašnjeg načina religijskog obrazovanja u školama. Umjesto vjerske pouke o samo jednoj vrsti religije, učenici treba da se educiraju o različitim kulturama i religijama. Kao što je prethodno navedeno, zbog okolnosti, škole su ograničene u pogledu pružanja vrste religijskog obrazovanja, tako da bi ovakva opcija bila prikladna za učenike svih vjeroispovijesti, kod kojih bi se ujedno i razvijala svijest o važnosti tolerancije i ravnopravnosti u društvu.
More...
- Povezivanje geografije i ekonomije, koje se postiže regionalnim integracijama, donosi brojne prednosti povećanjem međuzavisnosti između užih regiona i smanjivanjem njihovih tendencija ka autarihičnosti. - Teoretski model nodalno-funkcionalne regionalizacije je značajno poremećen u slučaju dezintegracije bivše Jugoslavije, kao dijela regiona Jugoistočne Evrope, a posebno unutar Bosne i Hercegovine kao subregiona. - Drastiščan pad GDP-a najbolji je dokaz za ovakav zaključak, pošto to nije uzrokovano samo ratom, nego i vještačkim podjelama nekada konzistentnih regiona. - Bazični ekonomski indikatori za Bosnu i Hercegovinu, kao što su GDP per capita, stopa nezaposlenosti, struktura privrede, odnos uvoza i izvoza i drugi, znatno su lošiji od većine zemalja u tranziciji, uprkos značajnoj pomoći međunarodne zajednice, što je direktna posljedica političke podjele na dva entiteta i dezintegrisane četiri bivše makroregije. - Procesi ekonomskih integracija na nivou Bosne i Hercegovine, bivše Jugoslavije i regiona Jugoistočne Evrope mogu se odvijati paralelno, mada su pomaci od užih ka širim regionima prirodni put. - Na nivou Bosne i Hercegovine najveća prepreka usklađivanju geografije i ekonomije je postojanje dva entiteta sa velikom samostalnošću i autarhičnim tendencijama, što dovodi do slabih centralnih institucija i nepostojanja jedinstvene strategije ekonomskog razvoja. - Brža ekonomska integracija regiona bivše Jugoslavije u interesu je svih novih samostalnih država koje su iza nje nastale, zbog komplementarnosti resursa, tradicije i nepostojanja jezičnih barijera.
More...
Član 5 Ustava Bosne i Hercegovine regulira instituciju Predsjedništva BiH. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine se sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji se svaki biraju neposredno sa teritorije Federacije, i jednog Srbina, koji se bira neposredno sa teritorije Republike Srpske. Članovi Predsjedništva biraju se neposredno u svakom entitetu, tako da svaki glasač glasa za popunjavanje jednog mjesta u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Najupadljivija karakteristika Predsjedništva BiH je da je to institucija sastavljena od tri člana, a ne jedinstvena izvršna funkcija. Tročlano Predsjedništvo, kao i druge državne institucije u BiH, kreirane su tako da se dijeli moć između tri konstitutivna naroda, da ni u jednom državnom organu predstavnik bilo kojeg konstitutivnog naroda nema prevlast. Ovaj dio Ustava izražava etničku dimenziju unutrašnjeg uređenja države Bosne i Hercegovine i gotovo isključivo se bavi postojanjem i djelovanjem tri „konstitutivna naroda“, ili tri etničkovjerske skupine, Bošnjaka, Hrvata i Srba. U tom dijelu „Ostali“ narodi, kao i „građani“, mada se spominju u Preambuli Ustava BiH, praktično su ostali izvan domašaja ustavne regulacije. Dakle, dva su glavna problema današnjih izbora članova Predsjedništva BiH: 1. U Predsjedništvo mogu biti izabrani samo pripadnici konstitutivnih naroda i na taj način se isključuju (diskriminiraju) „Ostali“. Znači, „Ostali“ nemaju pasivno biračko pravo, kao jedno od osnovnih političkih prava građana u savremenim demokracijama. Dok je aktivno biračko pravo opšte, pasivno biračko pravo je ograničeno. 2. Kombinacija teritorijalnih i etničkih propisa isključuje (diskriminira) Bošnjake i Hrvate iz Republike Srpske i Srbe u Federaciji BiH da budu izabrani u Predsjedništvo BiH, ali i da glasaju za člana Predsjedništva svoje etničke grupe, tako da se aktivno i pasivno biračko pravo uskraćuje za oko 45% građana BiH. Takvim pravilom se samo pripadnici određene etničke grupe mogu smatrati potpuno lojalnim građanima entiteta, koji mogu braniti njegove interese. Prema tome, postoji diskriminacija u oba entiteta sva tri konstitutivna naroda: Bošnjaka, Srba i Hrvata, kao i nacionalnih manjina, a posebno se diskriminiraju građani Bosne i Hercegovine, jer nemaju ista politička prava u izbornom procesu na cijeloj teritoriji BiH. Slijedi da je ugrožen princip jednakosti građana u pogledu pristupa najvažnijim državnim funkcijama. Na osnovu toga se može zaključiti da izbori za Predsjedništvo BiH nisu u potpunosti slobodni izbori i da ograničavaju aktivno i pasivno biračko pravo, kao i neke od osnovnih principa demokratskih izbora, jednake mogućnosti i puno učešće građana u političkim procesima. Presudom Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine, sistem izbora članova Predsjedništva BiH i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH proglašen je diskriminirajućim u odnosu na „Ostale“. Problem diskriminacije Srba u Federaciji i Bošnjaka i Hrvata u Republici Srpskoj nije odlučen u pomenutoj presudi. Iako u Katalogu ljudskih prava koja sadrži Ustav Bosne i Hercegovine nije izričito nominirana lista političkih prava, s obzirom na međunarodne standarde koji su sadržani u Ustavu, može se zaključiti da su garancijama političkih prava obuhvaćena prvenstveno: prava koja uključuju slobodu mišljenja, savjesti i vjere; slobodu izražavanja i štampe; aktivno i pasivno biračko pravo, kao i pravo na demokratske izbore; zabrana diskriminacije u skladu sa članom 2 (4) Ustava BiH. To znači da građani pod uvjetima opće jednakosti i bez diskriminacije po bilo kojem osnovu, imaju pravo da biraju i da budu birani, te da bez ikakve diskriminacije upravljaju javnim poslovima i da im bude, pod jednakim uslovima, dostupno vršenje javne službe. Iako bi se iz ovoga moglo zaključiti da izborno pravo, kao i druga politička prava, pripadaju građanima u Bosni i Hercegovini na cijelom njenom teritoriju i bez bilo kakve diskriminacije, ipak postoji nesklad i kolizija ovih ustavnih odredbi u odnosu na ustavne norme koje uređuju pitanja izbora, između ostalog, i Predsjedništva BiH.
More...
Der jugoslawische Staatszerfall und der Krieg der 1990er Jahre generierten eine Reihe von zwischenstaatlichen Problemen, welche Bosnien und Herzegowina (BiH) seither in bilateralen Vertragsbeziehungen mit seinen drei Nachbarn Kroatien, Montenegro und Serbien zu lösen hat. Die Europäische Integration begründet zudem die Notwendigkeit der Lösung der bilateralen Fragen – zeigte doch nicht zuletzt der slowenisch-kroatische Konflikt, wie solche den EUSüdosterweiterungsprozess hemmen können. Wie weit aber sind diese zwischenstaatlichen vertraglichen Lösungen zwischen BiH und seinen Nachbarstaaten 15 Jahre nach dem Dayton-Abkommen fortgeschritten, wie intensiv sind die unterschiedlichen Bereiche heute integriert, wo steht eine vertragliche Lösung noch aus? Der vorliegende Beitrag beantwortet diese Fragen, indem er BiHs Nachbarschaftsbeziehungen sowohl auf der zwischenstaatlichen als auch der nationalen Ebene untersucht und im Vergleich der drei Beziehungspaare und der vier Staaten klärt, (1) welche Abkommen in welchen Zeiträumen in welchen Bereichen abgeschlossen wurden und (2) wie der Ratifizierungsprozess derer verlief Aus der Analyse wird deutlich: Die drei Nachbarschaftsverhältnisse BiHs weisen trotz sehr unterschiedlicher Entwicklungspfade mittlerweile ähnlich intensive, institutionalisierte Beziehungen auf. Gleichsam finden sich aber auch in allen drei Relationen hartnäckige ungelöste Probleme sowie deutliche Ratifizierungsrückstände, die auf Akzeptanzprobleme der zwischenstaatlichen Integration innerhalb der Staaten schließen lassen – und für eine Kooperationsförderung durch die EU eine besondere Herausforderung bedeuten.
More...
The author analyzes the introduction of health education, including sex education, into the system of compulsory primary and secondary education in the Republic of Croatia, from the first initiative of the late 90s to the present time. The author writes about public controversy between traditionally conservative and liberally progressive social forces regarding the right of parents, who hold certain world views to make independent decisions about the education of children, and, on the other hand, the constitutional obligation of the State to ensure children's right to a full and harmonious development of their personalities. The issue is addressed from the perspective of the case law of the European Court of Human Rights, which has already dealt with this issue, and the decision of the Constitutional Court of the Republic of Croatia, which emphasizes the importance of democratic, pluralistic approach in the creation of educational contents, especially when it comes to sexual education of children. How to put an end to the controversy, whose intent is to dispute the school's program of sex education on the basis of religious and/or political beliefs, still is an open question.
More...
Usljed uočenih nedostataka, nedosljednosti i relativno niskog sveukupnog kvaliteta usvojenih propisa na svim nivoima vlasti u BiH, Parlamentarna skupština BiH, kao najviši zakonodavni organ vlasti BiH, usvojila je u martu 2004. godine Zaključak o potrebi unapređenja stanja u oblasti izrade propisa u institucijama BiH, unificiranjem i modernizacijom metoda i tehnika njihove izrade, s ciljem što efikasnijeg ispunjavanja uslova i obaveza vezanih za pristupanje BiH Evropskoj uniji, kao i obaveza koje su preuzete drugim međunarodnim dokumentima. Također, temeljem spomenutog Zaključka, Parlamentarna skupština BiH je u januaru 2005. godine usvojila “Jedinstvena pravila za izradu propisa u institucijama Bosne i Hercegovine” (“Službeni glasnik BiH”, broj 11/05) koja, po uzoru na slična rješenja u zemljama Evropske unije i regiona, uvodi u proces izrade propisa niz inovativnih, lex artis, metoda i tehnika, do sada relativno malo poznatih u normativnoj praksi i tradiciji u BiH, poput obaveze izrade teza (dokumenta o javnoj politici, prije pristupanja izradi teksta propisa), procjeni troškova i koristi (tzv. ex ante analiza mogućih učinaka). Po modelu “Jedinstvenih pravila za izradu propisa u BiH”, Vlade RS-a i Brčko Distrikta BiH su usvojile gotovo identična pravila, dok je Vlada FBiH usvojila Uredbu o načinu pripreme, procjeni utjecaja i odabiru politike u postupku izrade akata, koje predlažu i donose Vlada FBiH i federalna ministarstva (“Službene novine FBiH”, broj 35/11). Ipak, kako to pokazuju izvještaji relevantnih međunarodnih organizacija poput SIGMA-e, ali i sami izvještaji Ureda koordinatora za reformu javne uprave u BiH o stepenu realizacije Akcionog plana Strategije reforme javne uprave u BiH, a što potvrđuje i ova analiza, u praksi je i dalje uočljiv izuzetno nizak kvalitet primjene odredbi Jedinstvenih pravila, koja se odnose na pitanja izrade javnih politika i ex ante procjene utjecaja. Institucije sektora pravde u BiH dijele gotovo identičnu sudbinu ostalih institucija u BiH po pitanju krajnje ograničenih kapaciteta i vještina za razvoj javnih politika, uključujući procjenu utjecaja javnih politika i propisa, koja se neminovno odrazila na efikasnost i učinkovitost pri realizaciji Akcionog plana Strategije reforme sektora pravde u BiH (AP SRSP), i čija izgradnja tek predstoji. Iz tog razloga, fokus institucija sektora pravde u BiH u narednom periodu, pored intenziviranja aktivnosti izgradnje kapaciteta i vještina za strateško planiranje, treba usmjeriti i na izgradnju kapaciteta i vještina za razvoj javnih politika i procjenu utjecaja. Smisao postojanja ljudskog kapaciteta sa specifičnim znanjima i sposobnostima za analitički pristup u kreiranju javnih politika, bio bi prelazak sa zastarjelog koncepta kreiranja zakona (kreiranje zakona na način prepisivanja i pozivanja na već postojeće zakone i propise, bez urađene detaljne analize problema) na znatno moderniji koncept, utemeljen na inovativnosti službenika i novim idejama za prevazilaženje određenog problema. Te ideje se mogu zasnivati na dobrim praksama iz zemalja u okruženju, članicama Evropske unije, ali mogu biti i sasvim nove ideje, koje nisu nigdje do sada primjenjene, ali bi bile u kontekstu rješavanja tog problema detaljno testirane na situaciju u Bosni i Hercegovini, od uzroka problema, do predviđanja svih posljedica tj. pozitivnih i negativnih efekata. S tim u vezi, a sukladno zahtjevima Strategije reforme javne uprave u BiH, potrebno je da Ministarstvo pravde BiH, Federalno ministarstvo pravde, Ministarstvo pravde RS-a, kantonalna ministarstva pravde I Pravosudna komisija Brčko Distrikta BiH, izvrše analizu postojećih organizacionih i kadrovskih kapaciteta za vršenje poslova razvoja javnih politika, te na osnovu takve analize, osiguraju uspostavu najprikladnije organizacione strukture za kvalitetno vršenje ove funkcije (ovisno od obima posla i raspoloživih kadrova za obavljanje navedenih funkcija). Također, na osnovu izvršene analize, potrebno je da svako od pomenutih ministarstava izmjeni/dopuni svoj pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova kako bi uspostavili odgovarajuću unutrašnju organizacijsku strukturu ili pojedinačna radna mjesta za vršenje ove funkcije, uz utvrđivanje odgovarajućih opisa poslova. Imajući u vidu sve veća budžetska ograničenja u smislu nemogućnosti upošljavanja novih državnih službenika, i s ciljem izbjegavanja mogućeg dodatnog “gomilanja” administracije, preporučuje se da se popunjavanje ovih pozicija, prije svega, pokuša izvršiti internim premještajima i/ili izmjenama i dopunama opisa poslova postojećih državnih službenika, koji već djelimično obavljaju ove poslove u sklopu (uporedo) sa svojim redovnim radnim zadacima. U slučajevima kada provedene analize argumentovano ukažu na nemogućnost primjene ovog rješenja, ministarstva bi trebala pokrenuti inicijativu za upošljavanjem novih službenika. Paralelno s ovim aktivnostima trebala bi se pripremiti i metodologija razvoja javnih politika i procjene utjecaja politika i propisa. U cilju koherentnosti rješenja na nivou sektora pravde, optimalno rješenje bi predstavljala jedinstvena metodologija, koja bi se zatim internim aktom (npr. pravilnikom) mogla transponirati u okviru svake institucije sektora pravde, dok bi kao model pri izradi ove metodologije mogla poslužiti Uredba Vlade Federacije o načinu pripreme, procjeni utjecaja i odabiru politike u postupku izrade akata koje predlažu i donose Vlada FBiH i federalna ministarstva (“Službene novine FBiH”, broj 35/11). Također, s obzirom na složenost procesa razvoja javnih politika i procjene utjecaja, preporučljivo je da uz metodologiju bude izrađen i odgovarajući priručnik, kao i da se imenovanim službenicima ministarstava pravde osigura dodatna specijalistička obuka i mentorska potpora, s ciljem izgradnje i produbljivanja njihovih tehničkih znanja i vještina neophodnih za vršenje ovih poslova. Iz svega navedenog, evidentno je da institucije sektora pravde u BiH neće biti u mogućnosti same provesti sve predložene aktivnosti, pa se čini opravdanim da im se, u tom smislu, osigura odgovarajuća tehnička potpora od strane bilateralnih ili multilateralnih donatora aktivnih u sektoru pravde u BiH. Kako djelovanje u području javnih politika podrazumijeva širi aspekt djelovanja od samog kreiranja javne politike, mora se imati na umu da je neophodno da se pored kreatora javnih politika u procesu osigura i sudjelovanje drugih segmenata društva, kao što su predstavnici akademske zajednice, praktičari i predstavnici civilnog društva u BiH. Imajući u vidu da se sve javne politike moraju zasnivati na relevantnim činjenicama i analizama, budući kreatori politika moraju imaju razumijevanja o vrijednostima podataka i resursa, koji su im na raspolaganju, te je neophodno da se kroz uspostavu odnosa suradnje između svih spomenutih aktera, osigura razmjena podataka i naučnih istraživanja. Na kraju,posebno naglašavamo potrebu da se na razini sektora treba napraviti opis poslova i profila ljudi, koji treba da rade na poslovima razvoja javnih politika i ex ante i ex post procjene utjecaja.
More...
U januaru 2010. godine potpisan je Memorandum o uspostavljanju mehanizama za praćenje i ocjenu provođenja Strategije za reformu sektora pravde u Bosni i Hercegovini (SRSP-a) između Ministarstva pravde BiH i pet organizacija civilnog društva, i to Asocijacija za demokratske inicijative, Helsinški komitet za ljudska prava BiH, Udruženje „Vaša prava BiH“, Biro za ljudska prava Tuzla, Centra civilnih inicijativa, a ovih pet NVO u toku 2011.godine pridružila se NVO PAR Excellance. Memorandumom je utvrđena odgovornost i obaveza ovih organizacija, da svaka u okviru pojedinog stuba SRSP-a sistemski prati i ocjenjuje provedbu reformskih mjera i aktivnosti Akcionog plana Strategije za reformu sektora pravde u BiH. Udruženje „Vaša prava BiH“ je zaduženo za praćanje Stuba 3. Pristup pravdi Akcionog plana SRSP-a. Kao strateški cilj, između ostalih, utvrđeno je da se naprijedi sistem besplatne pravne pomoći i uspostavi jačanje i održavanje sistema kojima se garantuje jedank pristup pravdi u BiH. Programi iz reformske oblasti „ pristupa pravdi“ koji će se rješavati u okviru petogodišnje strategije, podjeljeni su u slijedeće segmente: međunarodna pravana pomoć i saradnja, besplatna pravna pomoć i pristup pravnim informacijama, briga o koriasnicima suda i uloga civilnog društva u pitanjima koja se tiču pristupa pravdi. Koristeći se višegodišnjim zagovaračkim iskustvom u oblasti demokratizacije i zaštite ljudskih prava, te poznavanje problematike u sektoru pravde u BiH, ove su se organizacije uključile u proces sveobuhvatnog izvještavanja o provedbi AP SRSP-a sa ciljem da doprinesu izgradnji nezavisnog, koordiniranog i efikasnog sistema pravde u BiH koji je odgovoran prema svim građanima BiH, potpuno usklađen sa EU standardima i najboljom praksom, te garantuje vladavinu zakona. Jedna od predviđenih aktivnosti vezanih za monitoring i ocjenu implementacije SRSP u BiH je i izrada ove studije slučaja kojom se želi prikazati neujednačenost i neefikasnost sadašnjih rješenja u oblasti besplatne pravne pomoći u Bosni i Hercegovini, te potreba za donošenje sveobuhvatnog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći za što kao osnova služe konkretna iskustva, naučene lekcije i praktični primjeri iz svakodnevnog rada Udruženja „Vaša prava Bosne i Hercegovine“ koje već više od 14 godina radi sa korisnicima na pružanju besplatne pravne pomoći.
More...